Razvoj automobilskih farova kroz vreme

Farovi

Farovi

Automobilski farovi na automobilu sastoje se od dela za rasvetu i dela za signalizaciju, a smešteni su na prednji i zadnji deo automobila, a ponekad i sa strane i na krovu automobila. Svrha celog sistema automobilskih farova je rasveta saobraćajnica po kojoj se vozilo kreće nakon što nastupi mrak ili otežani uslovi na putu i kako bi se drugim učesnicima u saobraćaju dala informacija o tome gde se vozilo nalazi, u kojem smeru ide, koliko je veliko i o namerama vozača s obzirom na to u kojem se smeru želi kretati.

U današnje doba postoje na stotine vrsta farova za automobile, bilo da se radi o obliku ili performansama, ali takođe je i velik izbor kada se radi o nijansama svetlosti. Ali, kada bismo nekoliko vozača pitali o istoriji farova i o tome kako su se oni razvijali i došli do točke savršenstva ili barem blizu tačke savršenstva na kojoj su danas, malo njih bi znalo odgovor iako nas od početaka svega deli nešto više od sto godina.

 

Naime, prvi automobili koristili su svetla na gorivo pre nego su izumljena električna svetla. Primerice, Ford Model T koristio je karabit za prednje farove, a ulje za zadnje i tako je to bilo u prvim automobilima. Nešto kasnije, tačnije 1908. godine uvedeno je dinamo za prednja svetla na automobilima  i to je bio standardni deo na automobilima dvadesetih godina dvadesetog veka. Zadnji automobilski farovi i farovi za kočnice predstavljeni su 1915. godine, a prošlo je još dosta godina do izuma zatvorenih reflektorskih uložaka s ugrađenim sijalicama, što je zapravo prava preteča farova za automobile kakve danas poznajemo. Tačnije, ovakvi su se reflektori počeli ugrađivati u automobile 1936. godine i od četrdesetih godina dvadesetog veka postali su standard za vozila. U isto vreme razvijeni su i automobilski farovi koji se pale i gase u isto vreme kada i sam automobil, a do 1945. godine farovi su postali integrisani deo vozila, dakle nisu strčali prema van i posebno se isticali oblikom ili mestom na kojem su ugrađeni.

Farovi

Dakako, istorija  rasvete na automobilima nije na ovome stala već je velikim koracima išla prema napred. Sve ovo do sada spomenuto u istoriji svetala za automobile događalo se preko velike bare, dakle u Sjedinjenim Američkim Državama, a to i ne čudi budući je prvi automobil izmišljen upravo tamo. No, 1960. godine u dobroj staroj Evropi izmišljena je halogena rasveta  za vozila, a od 1991. godine počele su se proizvoditi HID lampe za automobile.

HID lampe su High – intensity discharge lamps ili lampe visokog pražnjenja. One se najčešće koriste na skupljim i luksuznijim automobilima, a glavna im je karakteristika intenzivno svetlo i njegova plavičasto – bela boja. Kada su se pojavile ove HID lampe bile su dostupne samo najimućnijim vlasnicima automobila, međutim danas su cene sve prihvatljivije. Ovom tehnologijom nastaje kristalno čisto svetlo koje je stvoreno  električnim lukom između dve elektrode, a njime se pali gas pod nazivom ksenon i on se nalazi unutar same sijalice.

HID farove za automobile mnogi će izabrati iz estetskih razloga koje nije potrebno preterano objašnjavati. Međutim, mnogi ih uzimaju i zbog sigurnosnih razloga, jer je prostor osvetljen ovakvim svetlima mnogo pregledniji, što znači i da se povećava sigurnost u saobraćaju. U današnje vreme HID sijalice smatraju se sigurnosnom opremom na automobilu, kao što su recimo air bag ili ABS. Primera radi, HID svetlo je oko tri puta jače od svetlosti običnih, halogenih lampi na automobilima. Iskustvom je takođe dokazano da su HID automobilski farovi i trajniji od običnih, halogenih.

No, priča o rasveti na vozilima ovde još ne staje jer sa ulaskom u novo,  21. vek u automobile se počinje ugrađivati LED rasveta. LED farovi za automobile zapravo su vrhunac u tehnologiji rasvete i danas se ugrađuje u vozila tek izišla ispod čekića. Ovo je korak naprijed od HID sijalica i LED sijalice su još ekonomičnije i nude još bolju rasvetu na putevima.

automobilski far

LED označava light – emitting diode ili diodu za emitovanje svetlosti, za njihov optimalan rad nije potrebno ugrejavanje, već odmah rade punim kapacitetom, štede energiju, životni vek im je duži, a sve ovo čini ih odličnim materijalom za ugradnju u moderne automobile.

Boja farova je niz decenija standardizovana prema konvenciji, tačnije prva je potpisana 1949. u Beču, nazvana je Bečka konvencija o putnom prometu, a kasnije je sve potvrđeno i 1968. Konvencijom o putnom prometu Ujedinjenih nacija. U globalu, uz neke male regionalne izmene, svetla koja svetle iza na automobilu moraju biti crvena, svetla sa strane i koja služe za signaliziranje smera skretanja moraju biti žuta, svetla koja su napred moraju biti bela ili žuta i nije dopuštena nijedna druga boja osim na vozilima za hitne slučajeve.

 Izvor: www.silux.hr

Ostavite odgovor