Opel Astra J 2009. – 2015. – polovnjak, iskustva, kvarovi

Opel Astra J

Opel Astra J

Večito druga, uvek iza VW Golfa, pretposljednja generacija Astre spada među najpouzdanije polovnjake u klasi. Težina veća od konkurencije uskraćuje  performanse, ali daje na osećaju masivnosti i sigurnosti

Opel Astra je, bez obzira o kojem se modelu radi, uvek zanimljiva i kao polovnjak. U poslednje vreme sve popularnija postaje prethodna generacija (modelske oznake J), koja se proizvodila od kraja 2009. do kraja 2015. Još uvek je, naime, reč o modernom i svežem modelu, a cena mu je u odnosu na novu Astru (serija K) postala osetno niža.

Opel Astra J

Opel Astra J

Proizvodila se kao kupe GTC, karavanski Sports Tourer i limuzina Sedan. Polovna Opel Astra J takđe može biti dobra kupovina i mudra alternativa skupljem Golfu VI, a posebno Golfu VII. Stavimo li na stranu težinu oko 150 kilograma veću od proseka klase, zbog koje temperamentniji vozači kude njene dinamičke performanse, dok starijima baš to odgovara zbog povećanog osećaja masivnosti i sigurnosti, može se reći da uredno održavana Astra ne pati od većih boljki.

Na tri do četiri posto primeraka iz prvih serija, reklamirani su relativno rano trošenje potrošnih delova vešanja poput kuglastih zglobova i amortizera, cviljenje kočionih pločica, škripanje papučice spojke, otkazivanje električnog podizača prozora, prebučan rad klime i ćudljiv rad senzora kiše. Rđe, karakteristične za Astre iz devedesetih, kod ovog modela, čak i onih zapuštenih primeraka, nema ni u tragovima, a nisu zabeleženi ni drugi krupni nedostaci, zbog kojih bi vlasnici ostajali na putu.

Opel Astra J

Opel Astra J

Astra J iskustva – motori

Što se motora tiče, ponuda je bila velika, ali većina naših kupaca polovnjaka cilja modernizovan dizel 1.7 CDTI, robustan Isuzuov motor poznat po grubljem radu i umerenoj potrošnji, a posebno po pouzdanošću i izdržljivosti, jer bez problema prelazi više od 300.000 km. Najpogodnija je srednja iz sa 110 KS (postoje i sa 100, 125 i 130 KS) koja ima najbolji balans opterećenja, performansi i potrošnje. Mali dizelaš 1.3 CDTI (95 KS) je slabašan, najjači 2.0 CDTI (165 KS), pak, vrlo brz, ali skup i redak, dok je najnoviji 1.6 CDTI (95 do 136 KS) takođe i redak i skup. Što se benzinaca tiče, za one koji više pažnje pridaju niskim troškovima održavanja nego dobrim ubrzanjima najbolji je izbor atmosferski 1.4 (87 ili 100 KS). Razvod obavlja lanac, a premda je 1300 kg teška Astra s njime tromija i troši čak i više od turbo verzije (120 i 140 KS), jeftiniji je i zahvalniji za održavanje. Postoji i atmosferski 1.6 (115 KS), a tko voli žešću vožnju mora potražiti 1.6 Turbo (170, 180 i 200 KS), ali i ponude i potražnje za tim motorom kod nas gotovo da nema.

Preuzeto sa:  www.jutarnji.hr

Na Opel Astri J je zabeležno jako malo velikih nedostataka, ali je zato tu mnoštvo neugodnih sitnica. Na mnogim modelima su zabeleženi problemi sa prednjim kočnicama i vibracijama diskova. Senzor brisača je sklon nepreciznom očitavanju, što uzrokuje njihovo startovanje kad na vetrobranu nema ni kapi kiše. Zbog neadekvatno podešenog upravljačnog softvera na dizel modelima se regeneracija DPF filtera nije palila dok se isti ne bi potpuno začepio. U tom slučaju se aktivira takozvani „Safe mode” i automobil mora u servis. Kod 2.0 CDTI dizelaša je zabilježeno blokiranje dizni, uzrokovno softverskom greškom. U oba slučaja Opel je unaprijedio softver.

Vlasnici prvih serija karavanske Astre su bili sučeni sa glasnim „bućkanjem” goriva u rezervoaru, što je Opel vremenom ispravio ugradnjom viših pregrada. Kod dizel motora nisu retki otkazi grejača, a znao se pokvariti i indikator pritiska ulja zbog čega bi se palila signalna lampica, koja sugeriše na nizak nivo ulja u motoru. Zujanje iz ventilacije nakon njenog isključivanja rešavano je u garanciji reprogramiranjem kompjutera klime.

Na isti način je ispravljena i greška u radu automatskih glavnih svjetala. Hronična boljka svih Astri od F do J je i škripanje papučice kvačila, što se delimično može rešiti podmazivanjem. Problema je bilo i sa mehanizmom električne parking kočnice, čije su sajle prekomerno rđale. Rezultat je najčešće bio blokiranje jednog točka. Na određenim serijama, zbog nepravilnih elektronskih spojeva u elektropodizačima i kvara na njihovim prekidačima, dolazilo je do automatskog spuštanja prozora kada je automobil zaključan i parkiran.

Uprkos snažnom vešanju, koje pozadi ima polukrutu osovinu sa Wattovim linkom, mnoge njegove komponente ne mogu se dugo nositi sa kombinacijom loših puteva i velike mase. Na vešanju najčešće stradaju krajevi spona, uporne spone, ramena i stabilizatori. Na ručnim menjačima je zabilježeno zakazivanje ležajeva i otkaz na sinhronu treće brzine. Karoserija je dobro antikorozivno zaštićena, a rđa najčešće napada izduvni sistem i zadnji lonac.

Opel Astra J cena polovnjaka – pregled polovnjaka


OPEL Astra J – 1.7 CDTI Test
OPEL ASTRA J 1.6 TURBO 2011. – TEST POLOVNIH VOZILA

4 Comments

Ostavite odgovor