Jaguar D Type 1954. – 1957. – Istorija modela

Jaguar D Type

Jaguar D Type

U svom kratkom, ali burnom životu, Jaguar D-Type uspeo je pobediti na brojnim trkama, doživeti serijsku proizvodnju putnička verzija, izgori, i odrediti izgled zadnjeg kraja automobila za celu deceniju!

Godina je 1951. Britanci već 20 godina nisu postigli značajniji uspeha na trci 24 sata LeMansa. Jaguar je odlučio nešto preduzeti. Bivši Bentleyev inženjer Walter Hassan napravio je trkački bolid XK 120 C ili C-Type. Iako su dva od tri C-typea odustala, treći je uspešno odvozio svih 24 sata, pa su u Jaguaru prepoznali dobre i loše strane tog bolida. Problemi su rešavani u hodu, da bi 1954. Jaguar predstavio junaka ove priče: D-Type.

Jaguar D Type

Jaguar D Type

Sitne, ali bitne, razlike

Jaguar D-Type se istina temeljio na C-Type-u, ali on je imao ključnu konstrukcijsku prednost: cevasta konstrukcija školjke u jednom komadu bila je lakša, a čvršća od prethodnika i dobrog dela konkurencije. Šasija se u početku varila, ali kasnije su je učvršćivali zakovicama, pa je ju je bilo moguće menjati i popravljati za vreme trke. Osim toga, kako bi se postigla veća stabilnost, iza vozača postavljeno je vertikalno krilce, a prednji kraj je dodatno izdužen kako bi linija bila aerodinamičnija. Jaguar  D-Type je bio jedan od prvih automobila uopšte koji je koristio disk-kočnice čime je i kod kočenja konkurenciju ostavljao iza, oprostite – ispred sebe. Motor iz C-Typea je ojačan nekim inovacijama kao što su zakretanje rezervoara za višak ulja u motoru za 8 stepeni ili povećavanje ventila, pa su u Jaguaru dobili sigurnog pobednika.

Jaguar D Type

Jaguar D Type

Na krilima aerodinamike

Prve godine na LeMansu D-Type s 3,4 litarskim motorom nije uspeo pobediti 4,9 litarskog Ferrarija, ali je došao drugi, s više od 40 milja prednosti pred treće plasiranim Aston Martinom. Tu je trku ionako obeležila najveća nesreća u istoriji automobiliskog sporta, kada se zapaljeni Mercedes 300 SLR zaletio u gledalište, pri čemu je poginulo 80 ljudi. U godinama koje su usledile – 1955. – 1957. Jaguar D-Type je dominirao tom trkom postižući brzine veće i od 280 km/h. Budući da nije imao najjači motor, uspeh D-Typea ukazao je na značaj aerodinamike prednjeg kraja, raspodele težine, te vertikalnog stabilizatora – repa – koji se nakon 1957. počinje javljati i u putnim  automobilima.

Jaguar D Type

Kraj u plamenu

I sam Jaguar  D-Type je doživio svoje putničko izdanje. Kada su odlučili ne sudelovati u trkama s D-Typeom, u Jaguaru su ostali s mnogo njegovih delova – prvenstveno šasije i motora, pa su odlučili proizvesti putnički automobil, s dva sedišta i platnenim krovom – Jaguar XKSS. No tim delovima očito ‘nije bilo suđeno’: nakon samo 16 proizvedenih primeraka, fabrika je do temelja izgorela u požaru, od čega se Jaguar oporavlja sledeće četiri godine.
Dizajnerska i tehnološka rešenja s D-Typea nastavila su živeti sve do 1974. u modelu Jaguar E-Type koji se proizvodio od 1961. do 1974.

Pripremio: Goran Topić
Izvor: www.vidiauto.com

Ostavite odgovor