Radi se dakle, o pošteno rastegnutom i prostranom Giugiarovom Grande Puntu (dugačka je čak 456 centimetara i ima prtljažnik od divovskih 500 litara pa je pojam male limuzine samo uslovan), a i vozi na za devet centimetara razvučenoj Grandeovoj platformi odignutoj na 15 cm od tla i s robusnije koncipiranim vešanjem, prilagođenim lošim putevima. Idealno za naše prilike, reklo bi se. Za volanom nema razlike u odnosu na Grande Punto, ali ima kad se otvori zadnji par vrata. Prostor za kolena na zadnjem sedištu je bolji, ulazak je komotniji, a prtljažnik je skoro dvostruko veći. Premda, širina je dobra samo za dvoje, po čemu se vidi pripadnost Grande Puntu i nižoj klasi. Primerak kojeg smo promotrili pokazao je i korektnost i dugovečnost verzije tekstilnih i plastičnih materijala, a i sve funkcije u automobilu rade uredno. Takav treba biti i primerak koji se namerava kupiti. Linea je u pravilu i solidno opremljena i verzija bez klime praktično nema. Nude se samo dva motora, poznati Fiatov 1,4-litreni benzinac Fire 8V (77 KS), izdržljiv i pouzdan, ali trom i ne naročito štedljiv, pa je glavni pik nešto skuplji, ali izuzetno ekonomičan 1,3-litreni dizelaš Multijet (95 KS), kojeg je na otvorenom putu moguće voziti i s oko 3,5 litre, a u gradu samo s oko 5 litara. U smislu dugovečnosti i štedljivosti, na glasu je kao jedan od najboljih malih dizelaša ikada. Zato mu se lako opraštaju tromost pri kretanju i izražena turbo rupa pri međuubrzanju. Međutim, kada uhvati obrtaje, na valu momenta od 200 Nm može odlično držati tempo. Troškovi redovnog održavanja uglavnom su niski, ali izvan toga, u slučaju potrebe za zamenom primerice kompletnog kvačila sa plivajućim zamajcem, delova vešanja ili senzora i EGR ventila, cene mogu i neugodno iznenaditi. Kao uostalom, i u slučaju izvornog Grande Punta.