Škoda 1000 MB 1964. – 1969. – Istorija automobila

Škoda 1000 MB

Škoda 1000 MB

Pre tačno pola veka , na salonu automobila u Ženevi Škoda je predstavila svoj novi model „1000 MB“ kojim je želela da se pomeri od klasične konstrukcije dotadašnjih automobila i napravi izvozni hit.

Da li ste znali da je Škoda jedna od najstarijih fabrika automobila na svetu? Osnovana je davne 1894. godine i ove godine slavi svoj 120. rođendan. Pre Drugog svetskog rata proslavila se svojim automobilima moderne koncepcije i smelog dizajna.

Nakon rata, sredinom pedesetih godina, uprava je shvatila da klasična koncepcija njenih modela sa motorom  napred i pogonom na zadnjim točkovima neće biti dovoljno konkurentna u predstojećim vremenima, pa je dala nalog timu inženjera da osmisli potpuno novo vozilo modernog koncepta i dizajna, dovoljno jeftino za domaće kupce, a opet dovoljno atraktivno i konkurentno za izvoz.

Prve serije su imale zaobljeno zadnje staklo i velike škrge za vazduh

Prve serije su imale zaobljeno zadnje staklo i velike škrge za vazduh

Radovi su počeli 1954. godine, a inženjeri koji su radili u tada vrlo izolovanoj sredini, mogli su da se oslone samo na sopstveno znanje i morali su bukvalno da izmisle „rupu na saksiji” kako bi došli do nekih rešenja koja sada svi uzimamo zdravo za gotovo. Upravo zbog toga i ne treba da čudi što je razvoj novog modela trajao čak deset godina.

Pored želje za modernim automobilom, jedan od imperativa bilo je i smanjenje troškova proizvodnje. Kako su bili na potpuno neispitanoj teritoriji, temeljni Česi su spremili čak tri vrste prototipova, svi sa različitom postavkom mehanike i motorizacije, kako bi ispitali kojim pravcem treba ići.

Kroz obimna ispitivanja u saobraćaju zaključili su koji je najlakši za proizvodnju i najbolji za vozače u drugoj polovini dvadesetog veka.

Kupe varijanta je imala pojačan motor u odnosu na limuzinu

Kupe varijanta je imala pojačan motor u odnosu na limuzinu

Dugo su lutali, što sa dizajnom, što sa mehanikom. U drugoj polovini pedesetih, glavni inženjer, gospodin Velebni je počeo da kristališe sliku o tome kakva će biti postavka mehanike, ali im nikako nije išlo od ruke na karoseriju dizajniraju na adekvatan način.

Kabina prostrana za vreme kada se auto pojavio

Kabina prostrana za vreme kada se auto pojavio

Škodini istoričari svedoče o do tada neviđenom naporu da se svaki detalj dotera do savršenstva. U tu svrhu nekoliko prototipova prešlo je 1,6 miliona kilometara u najgorim mogućim vremenskim uslovima.

Temperaturama od 30 stepeni ispod nule, snegu i ledu automobile su izlagali u Sibiru. Drugu krajnost, temperature od 45 stepeni, pesak i loše puteve pronašli su u Azerbejdžanu. Izdržljivost komponenti pri konstantnim velikim brzinama ispitivali su na auto-putevima u Istočnoj Nemačkoj.

Blok motora i menjač izliveni su od aluminijuma što je bilo vrlo moderno

Blok motora i menjač izliveni su od aluminijuma što je bilo vrlo moderno

Mehanika je prošla sva ispitivanja bez problema, bližio se početak serijske proizvodnje, ali dizajn još uvek nije bio definisan. Tu je „uskočio” češki dizajner Jan Začek koji je presudio i dao automobilu klasičan troprostorni dizajn sa modernim detaljima koji su bili popularni i tom periodu.

Godinu dana pred premijeru, automobil je bio kompletiran i čekao se završetak izgradnje potpuno nove fabričke hale i pristupnih puteva u Mladoj Boleslavi. Koliko su Česi bili ubeđeni u uspeh svog novog modela govori i detalj iz istorije.

Prilikom posete Sovjetskog predsednika Leonida Brežnjeva Čehoslovačkoj 1963. godine, domaćin, predsednik Antonin Novotni je odveo gosta u novu fabriku, gde su imali prilike da lično provozaju novu „škodu”.

Bila je dobro prihvaćena i van Varšavskog pakta

Bila je dobro prihvaćena i van Varšavskog pakta

Došao je i dugo iščekivani trenutak premijere „1000 MB”. Strani novinari su „škodu” vrlo dobro prihvatili. Pohvalili su njen dizajn i koncepciju, a većina testova naših kolega završavala se konstatacijom da auto nudi najviše za uloženi novac od svih konkurenata.

Ipak, pokazalo se da „škoda 1000 mb” nije baš tako jeftina i povoljna za stanovnike Čehoslovačke. Kada se tadašnja prosečna plata u Čehosolovačkoj i cena „škode 1000 MB” porede sa sadašnjom prosečnom platom u Češkoj, ispalo bi da pod istim uslovima aktuelna „škoda fabija” trebalo da košta 44 hiljade evra!

Sa druge strane, na Zapadu, ovaj auto je bio jedan od najjeftinijih. Koštao je 44 hiljade Kruna, a primera radi „simka 1300” je koštala 53 hiljade Kruna. Zbog toga i ne čudi što je „1000 MB” bila hit i veliki izvozni adut Čehoslovačke.

Veliki deo od 443.156 proizvedenih završio je u izvozu, a podaci kaži da je 1.270 vozila sklopljeno na Novom Zelandu. Proizvodnja „škode 1000 MB” završena je nakon samo 5 godina, 1969. godine.

I pored očiglednih problema prilikom uvođenja nove tehnologije, „škoda 1000 MB” je postigla ogroman uspeh i utrla put novoj eri fabrike, periodu koji je trajao sve do 1989. godine kada je predstavljena „škoda favorit” sa prednjim pogonom.

Škoda 1000 MB

Moderna konstrukcija

Iako su prihvatili konstrukciju koja je bila konzervativnija u odnosu na napred/napred platformu, Čehoslovački inženjeri su dali sve od sebe da mehaniku maksimalno unaprede kako bi obezbedili dobre vozne karakteristike.

Za početak, prednje točkove su postavili na dvostruka trougaona ramena, dok zadnje vode uzdužna ramena.

Škoda 1000 MB

Kako bi maksimalno olakšali masu pogonske grupe, odlučili su se za revolucionarno rešenje – liveni aluminijum. Na ovaj način napravljeni su blok motora sa mokrim košuljicama i kućište menjača. Glava je bila od sivog liva zbog problema sa zaptivanjem.

Hiljadu velikih briga?

Vozači u našoj zemlji su svojim ljubimcima tepali „hiljadu malih briga”, kako su u šali tumačili naziv modela. Tokom eksploatacije serijskih automobila pokazalo se da ime i nije toliko neopravdano.

U ekstremnim uslovima vožnje pod punim opterećenjem (mada neki tvrde da uslovi i nisu morali da budu ekstremni) motor se lako pregrevao i postajala je opasnost od pregorevanja zaptivke glave.

Očigledno je da je i fabrika uvidela ovaj problem jer su u motorskom prostoru napravili posebnu pregradu za smeštaj kanistera sa vodom. Problem sa motorom od hiljadu kubika je očigledno bio veći nego što i možemo da pretpostavimo, jer je 1968. godine uveden potpuno novi motor iste zapremine.

Iskorišćen je blok većeg, novo konstruisanog benzinca od 1100 kubika, sa kojim je delio isti hod klipova. Svedoci su tvrdili da je bilo problema da krutoćom donjeg dela aluminijumskog bloka i ležećim ležajevima, kao i klipnjačama.

Prototip karavana bio je najbliži serijskoj proizvodnji

Prototip karavana bio je najbliži serijskoj proizvodnji

Decenija istraživanja

Uprava fabrike je svojem istraživačkom timu dala zadatak da naprave najmoderniji mogući automobil koji će biti povoljan za proizvodnju. Osnovna ideja inženjera je da žele auto sa samonosećom karoserijom i nezavisnom ogibljenjem na sva četiri točka.

Ova odluka je bila relativno laka i jasna, ali je bio veliki problem odlučiti se za vrstu mehaničke platforme. Postojala su tri pravca kojim su mogli da krenu: sa klasičnom postavkom motor napred – pogon pozadi, sa motorom i pogonom pozadi, ali i sa motorom napred i pogonom na prednjim točkovima.

Za ovu poslednju, najnapredniju varijantu zalagalo se pored ostalog i Ministarstvo unutrašnjih poslova, nakon što su se uverili u sve njegove prednosti preko uspeha „trabanta P50” slične koncepcije, koji je ušao u serijsku proizvodnju 1957. godine.

Prototip sa vodeno hlađenim motorom zapremine 988 konstruisao je inženjer Rudolf Vikukal i nazvan je „škoda 976”. Prototip je lako dokazao svoju superiornost u voznim osobinama, komforu i prostoru u kabini, ali je izolovanost Čehoslovačke uticala na sudbinu ovog prototipa.

Naime, danas krajnje trivijalni deo, homokinetički zglob na prednjim osovinama zaustavio je dalji razvoj ovog automobila. Ni jedna od fabrika u tadašnjoj državi nije moga da usvoji serijsku proizvodnju ovog dela, a nabavka iz inostranstva, pa ni kupovina patenta i tehnologije nisu dolazili u obzir.

Prototip sa pogonom na prednjim točkovima

Prototip sa pogonom na prednjim točkovima

To je razvojni tim pogurao u pravcu automobila sa motorom smeštenim u repu. U to doba, ovaj koncept je bio rasprostranjen i dobro prihvaćen u svetu. Napravljena su dva prototipa pod imenom „977”.

Jedan je imao vodeno hlađeni benzinac od 988 kubika nagnut 30 stepeni ulevo, dok je drugi imao vazdušno hlađeni bokser od 1016 ccm. Ovaj drugi, vazdušno hlađeni model se pokazao kao prebučan i neekonomičan.

Na kraju je za mehaničku platformu odabran prototip „977/II”, a na tu odluku je u velikoj meri uticalo i to što je ovakav automobil podržavala firma Motokov, tadašnji izvoznik „škoda” u inostranstvo.

Prototip 976

Prototip 976

Pomenimo i treći bazni prototip, model „978” koji je imao klasičnu postavku sa vodeno hlađenim motorom od 988 ccm i pogonom na zadnjim točkovima.

Nakon što su proračuni pokazali da bi ovaj auto bio 15 posto skuplji za proizvodnju od „977”, definitivno se odustalo od njegovog usavršavanja.

Prototip 978

Prototip 978

Početkom šezdesetih godina prošlog veka, kada su mehanika i dizajn definisani do kraja, inženjeri su napravili nekoliko interesantnih varijanti. Možda je najzanimljivija karavan verzija koja je bila na ivici uvođenja u serisjku proizvodnju.

Ipak, stopirana je jer su se pojavili pojedini nepremostivi problemi. Kako bi mogli da naprave peta vrata i upotrebljiv prtljažni prostor, konstruktori su postojeći benzinski motor položili na bok, ispod poda prtljažnika.

Ovakva konstrukcija je otežavala podmazivanje i hlađenje motora, pa jedini proizvedeni primerak sada krasi postavku Škodinog muzeja. Još jedan lep prototip je kabriolet sa mekim krovom. Na žalost, veliki problem je bila torziona čvrstina karoserije, pa je kabrio ostao samo lepa ideja i želja.

Škoda u Srbiji

Model „1000 MB” je bio izuzetno popularan u tadašnjoj Jugoslaviji, pa je svaki kontigent koji bi stigao na tržište bio razgrabljen. Autor ovog teksta nije morao previše da traga za svedocima tog vremena, jer je „1000 MB” bilo prevozno sredstvo u njegovoj porodici. Evo svedočenja iz prve ruke (sasvim slučajno) majke autora ovog članka.

– „Škodu 1000 MB” sam kupila čim se pojavila 1964. godine. Moj auto je bio iz drugog kontigenta koji je prispeo u zemlju. Bila sam mlada, završila sam studije na vreme, zaposlila sam se, digla kredit i kupila auto.

U to vreme izbor je bio izuzetno mali. Planirala sam „fiću”, ali kada sam u novinama videla „škodu” i shvatila da razlika u ceni i nije tako velika, naročito što sam je plaćala na rate, dileme nije bilo.

Podići kredit u to vreme nije bio nikakav problem, ali nabaviti auto jeste! Sećam se da sam sa još nekoliko prijatelja koji su takođe kupovali auto provela celu noć ispred prodavnice u redu. Imala sam sreće da sam ušla u kvotu, mnogi su ostali ispred vrata.

Zvali smo je „hiljadu malih briga”, ali ja zaista nisam imala nikakve probleme sa njom. Doduše moje potrebe i stil vožnje nisu bili previše zahtevni.

Ipak, za deset godina nigde nije zarđala, ili me ostavila na putu. Prodala sam je sa stotinak hiljada kilometara. Ono što mi je ostalo u uspomeni su česti odlasci u servis, jer je interval zamene motornog ulja bio na tri hiljade kilometara.

Ah, da tu su i one čuvene mazalice donjeg postroja, mislim da su morale da se podmažu svakih 7500 kilometara.

Lepo sam se navozala “škodom” i bila zadovoljna kvalitetom, pa sam je zamenila drugom, ovaj put „110l”.

Tekst : Ivan Katunac i Ljiljana Đorđević-Katunac
Preuzeto sa: www.magazinauto.com


Ostavite odgovor