Shelby Cobra & Daytona Coupe – Istorija modela

Daytona-Coupe

Shelby Cobra

U svetu klasičnih sportskih automobila, posebno onih sa trkačkim pedigreom, Shelby Cobra i Daytona Coupe predstavljaju slavno ime.

Od svog debija, ranih šezdesetih godina, postalo je jasno da na trkačkoj sceni više ništa neće biti isto. Konkurenti kao što su Ferarri, Maserati i Jaguar, te mnogobrojni entuzijasti bili su zapanjeni svaki put kada bi Cobra prva ugledala crno-belu zastavu na cilju … Čovek koji je stvorio ovaj izuzetni automobil je Caroll Shelby. Rođen 1923., Shelby je prva trkačka iskustva stekao ranih četrdesetih, vozeći amaterske drag-trke na napuštenim aerodromima. Godine 1952. prelazi u SCCA šampionat i postaje profesionalni vozač. Snažna reputacija koju je stekao sa nekoliko izuzetnih pobeda, privlači pažnju Johna Wyera, trkačkog direktora u Aston Martinu, koji poziva Shelbya da bude suvozač u trkačkom modelu DB3 na trci Sebring na Floridi. U aprilu 1954. prelazi u Evropu i sa specijalnom DBR3 verzijom završava svaku trku na visokim pozicijama. Kasnije te godine, Shelby učestvuje na čuvenoj i izuzetno opasnoj trci, Carrera Pan-Americana, koja se vozi kroz pustinje Meksika.

cobra

Prevrnuvši svoj Austin-Healy četiri puta, doživljava težak udes i u uslovima nedovoljne organizacije takmičenja, biva proglašen nestalim. Preživljava zahvaljujući lokalnim stanovnicima koji su mu pružili prvu pomoć. Sledeće godine posle oporavka, seda u kokpit automobila Ferarri Testarosa sa kojim nastavlja da pobeđuje kako u Americi, tako i u Evropi. 1957. takmičio se sa automobilom Maserati V8 i osvaja prvo mesto na prestižnom takmičenju 100 milja Riverside. Krunu njegove sportske karijere predstavlja pobeda na, verovatno, najvećoj trci svih vremena, 24 časa Le Mana, koju je ostvario sa modelom Aston Martin DBR1/300, juna 1959. Svojim povratkom u Ameriku, Shelby stiče status žive legende, koji i danas poseduje, kao vozač koji je vrhunski uspešan sa obe strane okeana. Međutim, sledeće 1960. šokira svet, svojom izjavom o odlasku iz profesionalnog automobilskog sporta. Naime, iako na vrhuncu karijere, srčani problemi su ga prisilili na povlačenje. Preselivši se u južnu Kaliforniju, osniva „Shelby School of high performanse driving“ jednu od prvih svetskih škola sportske vožnje.

Shelby Cobra

Shelby Cobra

Snaga imena i veliki sportski uspesi koji su bili iza njega, privlače brojnu klijentelu, što mu donosi finansijsku dobit i rađa ideju o projektu sportskog automobila pod sopstvenim imenom. Da bi se ta ideja realizovala bilo je potrebno mnogo novca, koji Shelby nije imao. Ipak, zahvaljujući spletu srećnih okolnosti, krajem 1961., počinje stvaranje Cobre. Naime, britanska fabrika AC Cars iz Dittona, jedna od najstarijih engleskih auto-manufaktura, ostala je bez šestocilindarskih motora za model Ace. Saznavši za ovu situaciju, Shelby kontaktira rukovodstvo fabrike u vezi dalje, zajedničke proizvodnje ovog modela, ali sa moćnim američkim V8 motorima. Dogovor je bio da AC isporučuje aluminijumske karoserije u Kaliforniju, gde će se u novo osnovanoj firmi Shelby American, montirati motori, menjači i vršiti završna obrada vozila. Da bi obezbedio adekvatan pogon, Shelby se obraća firmi Chevrolet, ali ne nailazi na razumevanje. Zahvaljujući svojim poznanstvima sa vodećim ljudima Forda, uspeva da obezbedi V8 agregat od 4.3 litara i 170 KS koji je bio poznat kao kvalitetan motor iz opšte ponude Forda.

Shelby Cobra

Shelby Cobra

U to vreme, Ford je imao interes u promovisanju svojih sportskih uspeha i ti motori su ustupljeni Shelbyu uz minimalnu nadoknadu i pod uslovom da na svakoj Cobri stoji „powered by Ford„. Po priči, ime Cobra se Shelbyu javilo u snu i bez obzira na poreklo to je i dalje jedna od najpoznatijih oznaka performansi u auto svetu. U aprilu 1962., prvi prototip, pod oznakom CSX 2000 je bio završen. Opremljen V8 motorom od 4,8  i  četvorostepenim menjačem, automobil je bio veoma brz. U privatnom testiranju protiv Corvette 327 koja je tada bila reper za performanse, ovako grubo finiširana Cobra je bila bolja u svim aspektima. Prilikom prvih oficijelnih test vožnji, specijalizovani novinari su bili oduševljeni sa automobilom i njegovim performansama. Ovaj britansko-američki hibrid je bio prvi automobil koji je objedinio izgled, odlično držanje na putu karakteristično za evropske automobile i brutalnu snagu rezervisanu za američke trkače. Zbog finansiskih poteškoća proizvodnja je tekla sporo, a Shelby je insistirao na aktivnom učestvovanju na takmičenjima, važnim za promociju novog automobila.

Shelby Cobra

Shelby Cobra

Da bi se Cobra registrovala kao sportsko vozilo za najveća takmičenja morala je da ima oficijelnu homologaciju. Po propozicijama FIA-e, potrebno je bar 100 proizvedenih komada da bi automobil bio zaveden u klasi GT, iznad 2 litre. U tom trenutku, Shelby American je proizveo oko 20 automobila, ali je potrebna dokumentacija dobijena zahvaljujući dovitljivosti proizvođača. Naime, svi automobili su farbani više puta u različite boje da bi se stekao utisak da je više Cobri na putevima nego što realno jeste. Sve rane Cobre, proizvedene tokom 1962. i početka 1963. bile su opremljene 4,8 V8 motorom. Sredinom 1963. počinje ugradnja čuvenog 289 motora, koji je u Cobri imao 271 KS iz 4.8 litara zapremine i dostizao 247 km/h, što je u ono vreme bila ogromna brzina. Izuzetno visoka cena automobila od $5995 bila je uslovljena ručnim radom i željama naručioca. Tako je relativno mali broj Cobri korišćen kao drumsko vozilo, dok se većina dokazivala na stazi. Tokom 1963., ostvareni su i prvi ozbiljniji sportski uspesi kada je Phill Hill završio 11. u generalnom plasmanu i prvi u klasi na trci 12 časova Sebringa.

Shelby Cobra

Shelby Cobra

Sledeće godine, Cobre su započele dominaciju na trkalištima širom sveta, kada su na čuvenim takmičenjima Le Mans i Laguna Seca njihovi vozači trijumfovali, a u Sebringu zauzeli drugo i treće mesto u klasi. Godine 1965. počinje prodaja nove verzije Cobre u koju je počela ugradnja „monstruoznog“ motora Forda od 7.0 litara i 420 KS. Ovaj model je najprepoznatljiva Cobra i imao je 10 cm dužu i širu karoseriju, koja joj je davala mišićaviji izgled, modifikovano vešanje i kočnice. U ponudi su se našle tri verzije: 427 Competition Cobra – potpuno olakšana trkačka verzija koja je imala vetrobran samo ispred vozača, 427 S/C (street or competition) Cobra – verzija „pripitomljena“ za ulicu (street legal) sa svim trkačkim dodacima kao što su rol bar, hromirani završeci izduvnog sistema (side pipes) i Halybrand naplaci i 427 S (street) Cobra – civilizovan ulični model. Postavlja se pitanje koliko je uopšte Cobra mogla biti „civilizovana“ kada je i u svojoj najslabijoj verziji imala 420 KS na manje od jedne tone težine samog automobila.

Realne performanse ovih verzija nikada nisu zaista izmerene, ali je 427 S/C mogla da ubrza od 0 do 100 mph (160 km/h) i da zakoči do potpunog mirovanja za 12 sekundi. Za ove modele vezana je i jedna anegdota. Naime, testiranja su vršena na putevima južne Kalifornije u uslovima javnog saobraćaja, a lokalna policija iz poštovanja prema Shelbyu imala je razumevanja za celodnevno „paljenje guma“ i neverovatna prekoračenja brzine. Naredne izmene bile su minimalne, a automobil se i dalje sa uspehom takmičio. Međutim, krajem 1967. proizvodnja se prekida posle 1,011 ručno napravljenih komada, od kojih je nemoguće naći dva identična automobila. Razlozi za prekid proizvodnje su opadanje potražnje za automobilom, slaba zarada na svakom prodatom primerku i prezauzetost Shelbya oko izrade specijalno pripremljenih Mustanga GT350 i GT500 i čuvenog supersportskog automobila Ford GT40. Poznavaoci smatraju 1967. za kraj pravih Cobri, ali zapravo, od sredine sedamdesetih počinje realna ekspanzija ovog modela jer se tada masovnije prave fiberglas karoserije u privatnoj režiji i stvaraju odlične replike.

Po nekim procenama danas u svetu postoji oko 45000 replika koje su, najčešće, samo spolja slične originalu jer je prilikom izrade dopušteno korišćenje najrazličitijih pogona, materijala, delova i platformi. U svetu postoji izuzetno mnogo proizvođača karoserija i delova za Cobru, a i u Jugoslaviji, u Novom Sadu se mogla nabaviti karoserija, spremna za ugradnju. Među brojnim proizvođačima izdvajaju se tri firme čiji proizvodi plene pažnju kvalitetom. Prva je, večni, AC koji i danas pravi kompletne Cobre sa Chevrolet motorima i pod komercijalnim imenom Superblower. Druga je i obnovljeni i originalni Shelby American, koji samo proizvodi verziju 289 i to sa aluminijumskom karoserijom. I treća je Everett-Morison koja je jedan od najstarijih proizvođača replika ovog modela.

Shelby Cobra

Tokom devedesetih godina javljaju se tako perfektne kopije da se za njih ne koristi naziv replika, nego klon i ovi automobili imaju visoku cenu. Što se originalnih modela tiče, veoma su skupi i obožavani od strane kolekcionara. Cene za pravu Cobru se kreću od $ 200000 za slabije modele bez trkačke istorije, dok je praksa kod kupovine snažnijih automobila sa nekoliko pobeda iza sebe, da se prodavcu daje blanko ček. Zbog toga su retko na tržištu i kada se pojave dostižu visoke cene. Na kraju, i to su potpuno adekvatne sume za besmrtni deo trkačke istorije, koji je u svom meteorskom usponu, najjače sijao…

Shelby Daytona Coupe

Shelby Daytona Coupe

Shelby Daytona Coupe je jednako interesantan automobil, a urađen je u želji Shelbya da konačno zabeleži odličan rezultat na Le Mans 24 sata trci. Na kraćim stazama Cobra je bila gazda i sa lakoćom dominirala, ali je problem predstavljao veliki pravac na Le Mansu gde Cobrinih 247 km/h nisu bili dovoljni protiv Ferrarijevih 288 km/h. Razvoj na novom modelu je počeo sredinom 1963. U pomoć je pozvan mladi Peter Brock kao i vozač Ken Miles. Glasina kaže da je Shelby smestio Milesa na sedište i dao mu volan u ruke da bi zatim napravio automobile oko njega od kartona i drveta. Baza je bila deljena sa Cobrom kao i 4,8 motor. Nekoliko meseci kasnije prvi prototip je poslat u Carrozzeria Gran Sport fabriku u Italiji gde su školjke automobila pravljene od aluminijuma. Na taj način je rođena Daytona Coupe koje je u tom momentu bila veoma aerodinamična zahvaljujući svom zadnjem delu. Rani testovi su pokazali da Daytona Coupe ima maksimalnu brzinu od približno 300 km/h, a kada je došlo vreme za prvu trku u karijeri na Daytona Superspeedway ovaj automobil je potukao konkurenciju pre nego što je morao da se povuče zbog mehaničkih problema.

Shelby Daytona Coupe

Shelby Daytona Coupe

Sledeći na redu je bio 1964 Le Mans gde je Daytona (vozači Dan Gurney i Bob Bondurant) pobedila GT klasu i završila na četvrtom mestu u ukupnom plasmanu. Iako je Daytona dominirala u GT klasama tokom 1964. i 1965., Shelby je planirao još moćniju verziju sa Fordovim 7.0 motorom, slično kao i sa Cobrom kraj Daytone je stigao krajem 1960. -ih godina da bi Shelby u većoj meri mogao da se koncentriše na GT40 i Mustang.

Tokom svoje kratke istorije Shelby je proizveo pet Daytona u Italiji i jednu u Americi. Sve italijanske Daytone su imale uspešnu trkačku istoriju i danas se nalaze u privatnim vlasništvima. Međutim, jedinoj američkoj Daytoni se izgubio trag tokom 1970. -ih godina i dugo vremena se verovalo da je zauvek izgubljena. Početkom 2001. godine i poslednja Daytona je pronađena u garaži u Kaliforniji nakon što je vlasnica izvršila samoubistvo. Zvanična priča kaže da je njen otac kupio automobil od muzičkog producenta Phila Spectora tokom 1970. -ih godina, ali nikada nije voleo da je vozi zbog visoke maksimalne brzine i nedostatka klime. Automobil je kasnije pronašao novog vlasnika za $ 4 miliona i trenutno se nalazi u procesu restauracije. U čast Daytone Ford je 2004. predstavio Shelby GT-1 koncept sa retro dizajnom i V10 motorom. Iako je reakcija publike bila dosta pozitivna ovaj automobile nikada nije ušao u serijsku proizvodnju.

Autor: 426 Hemi & Talladega
Slike: Shelby
Preuzeto sa: BrzaBrzina.com


Ostavite odgovor