Kočioni sistemi – Prezentacija ključnih komponenti kočionih sistema

Kočioni sistemi 

Kočioni sistemi

Kočioni sistemi su sistemi koji služe za usporavanje ili potpuno zaustavljanje nekog vozila i jedan su od najvažnijih faktora sigurnosti u saobraćaju.

diskovi
Često je upravo dužina kočenja jedino što nas deli od saobraćajne nezgode. Budući je na našim putevima sve više automobila, kočioni sistemi moraju raditi kao dobro podmazan stroj kako bi se sprečile nesreće. Kako im i ime kaže, radi se o sistemu, dakle sistemu koji se sastoji od više delova, a proba ćemo vas upoznati s najvažnijima.
Kočnice zapravo funkcionišu tako da trenjem stvaraju silu koja zaustavlja vozilo. One kinetičku silu gibanja pretvaraju u toplotnu energiju. Osim kočnica trenjem postoje i elektromagnetske kočnice, međutim one su češće kod teških vozila i u tramvajima. Kočnice trenjem, a to su one koje se koriste u većini vozila, sastoje se od pokretne glatke površine, a to su bubanj ili disk, zavisno od vozila do vozila i radi li se o zadnjim ili prednjim kočnicama, i od kočione obloge ili pločice koja je prislonjena na pokretni deo.
S obzirom na prenos sile s papučice kočnice na pokretni deo kočnice moguće je koristiti tri načina. Prvi je čvrsta veza, ali ona se danas uglavnom ne koristi kod automobila već na biciklima i motociklima. Drugi je hidraulični prenos, i on se najviše koristi u današnjim automobilima i laganijim teretnim vozilima. Papučica potiskuje ulje koje kočionim cevima dolazi do cilindara, a oni potiskuju kočione obloge ili pločice.  I treći je vazdušni prenos koji iziskuje ugradnju veoma jednostavnog servo uređaja koji prilikom pritiska papučice kočnice otvara put sabijenom vazduhu koji potiskuje kočione obloge ili pločice. Ovako se dolazi do toga da je za zaustavljanje potrebna veoma mala sila.
Kočione cevi veoma su važan deo kočionog sistema. Izrađuju se od metala ili od gume, s time da, ukoliko su izrađene od gume, u unutrašnjosti su obložene platnom ili žicom, kako bi izdržale visoki pritisak koji se unutra stvara. Pojasnimo, kod hidrauličnih kočnica, kakve se danas ugrađuju u većinu automobila, upravo je ulje koje prolazi kroz kočione cevi jedan od glavnih faktora kočenja, odnosno ono stvara pritisak zbog kojeg uopšte dolazi do kočenja. Kočione cevi vežu rezervoar ulja s kočionim sistemom te se u njima stvara pritisak koji je glavni kod kočenja. Naime, kada pritisnemo papučicu kočnice stvara se sila koja deluje na tečnost, odnosno na ulje koje dalje prenosi ti silu koja onda deluje na klip koji je smešten u glavnom kočionom cilindru.  Zapravo je zadatak klipa da pritisne tečnost, a to je ulje, a ono preko cevi prenosi taj pritisak do pojedinog cilindra na svakom točku i ovo stvara kočioni efekat.
I kočioni diskovi veoma su važan deo sistema kočenja. U većini automobila izrađeni su od livenog gvožđa dok su kod ekstra brzih automobila, kao što su na primer ona u Formuli 1 izrađeni od keramike. Međutim, ovu tehnologiju neki proizvođači automobila su prihvatili i ugradili je u obične sportske automobile koji se mogu voziti po običnim putevima. Današnje kočione diskove možemo u globalu podeliti na pune i ventilirajuće. Puni kočioni diskovi su tanji i danas se najviše ugrađuju u zadnji deo automobila, gde je manja potrošnja i habanje. Ventilirajući diskovi su deblji, a proizvode se u nekoliko varijanti te se često mogu videti kroz alu felne pa s obzirom na to postaju i estetski dodatak. Ventilirajući diskovi mogu biti rezani, bušeni, kombinovani, i tako redom. Veoma popularan kod nemačkih vozila je novi tako zvani ‘power disc’ koji ima multifunkcionalni žljeb. Zanimljivo je da je ovakav disk prvo bio testiran na trkaćim automobilima, a onda je prebačen u serijsku proizvodnju  za sve vrste automobila koji se proizvode u Nemečkoj. Power diskovi, naime nude više sigurnosti jer bolje koče te su dugotrajniji. Treba istaknuti da postoji sistem kočenja pomoću diska i pomoću bubnja, i kombinacija ova dva sistema,  međutim disk je mnogo pogodniji po obliku jer se mnogo brže hladi što je veoma važno u sistemu kočenja. S druge strane, sistem kočenja bubnjevima trebaju znatno manji pritisak od diskova, a iz toga razloga se u sistem kočenja pomoću diskova ugrađuje  i ojačivač, odnosno servo uređaj.
 kočione pločice
Za kraj, dakako ne smemo zaboraviti ni kočione pločice ili kočione obloge. One se naslanjaju na kočione čeljusti i koriste se kod kočnica bubnjevima. Bitno je da ove pločice legnu tačno u bubanj i izdrže velike razlike u temperaturi. Ne smeju strugati po bubnjevima već moraju pristajati tačno u njih, jer ih u suprotnom mogu izgrebati i smanjiti im sposobnost kočenja. Kočione pločice se lepe ili tokare na kočione čeljusti sve dok se postignu tačno željeni položaj i oblik s obzirom na bubanj. Kada se istroše treba zameniti sve pločice koje su na jednoj osovini.
Dakle, celi sistem kočenja zapravo je mehanizam koji, jednako kao i pravi sat, mora raditi ujednačeno i tačno jer jedino tako možemo imati sigurno vozilo i kratak trag kočenja. A ovo se može postići jedino redovnim servisom i brigom o vozilu.
Izvor: www.silux.hr

Ostavite odgovor