Porsche P1 – Istorija modela

Porsche P1

Porsche P1

Iako većina entuzijasta početke kompanije Porše vezuje za sredinu dvadesetog veka, i modele poput “356” ili serije sa oznakom “911” prošlost čuva mnogobrojne tajne. Jedna od njih nedavno je ponovo u centru pažnje automobilskih medija na svim meridijanima, jer je u pitanju priča koja svojim sadržajem može da posluži kao dobar filmski scenario.
Danas, kada je sasvim prirodno da znak kompanije nose i luksuzni SUV modeli poput “kajena” ili “makana”, još je interesantnije upoznati model koji će kompletirati biografiju o modelima iz Štutgarta. Reč je o modelu “P1”, koji je nakon provedenog čitavog veka u skrivenoj garaži u Austriji postao eksponat ekskluzivnog prostora u okviru muzeja kompanije Porše. Ali vratimo se na početke.

Porsche P1

Davne 1898. godine, svet je bio u prilici da upozna automobil koji se zvanično zove Egger-Lohner električni model C.2 Phaeton, ali je bio poznat i kao “P1” – prvo delo Ferdinanda Poršea. Ovaj električni automobil genijalni Porše razvio je u periodu bez značajnog inženjerskog iskustva, radeći za austrijskog proizvođača vozila i vizionara Jakoba Lonera, koji je perspektivnom Poršeu nakon jednog od svojih čuvenih putovanja poverio zadatak stvaranja naprednog električnog pogona. Motivi su bili praktični i ubedljivi – električno vozilo bi bilo tiše, i manje bi zagađivalo okolinu što bi prijalo i prvim kupcima automobila u Evropi.

Porsche P1

U dizajnerskom smislu, vozilo Egger-Lohner C.2 Phaeton, ili skraćeno “P1”, podseća na tadašnje otvorene kočije i ima dva reda sedišta. Tehnološki, “P1” je bio pogonjen 130 kilograma teškim električnim motorom koji je razvijao skromne 3 konjske snage, a u kratkim periodima vožnje mogao je da isporuči i 5 konjskih snaga. Brzina kojom se automobil kreće bila je regulisana pomoću nesvakidašnje vrste menjača sa dvanaest stepeni prenosa. Naime, postojalo je šest stepeni prenosa za vožnju unaped, dva za vožnju unazad i četiri stepena za kočenje.

Porsche P1

Maksimalna brzina koju je “P1” mogao da razvije iznosila je 35 km/h, a interesantno je da je sa jednim punjenjem baterije vozilo imalo autonomiju i do 80 kilometara, što je impresivno za nivo tadašnjeg razvoja i tehnologije. Interesantno je da je “P1” imao i svojevrsni trkački pedigre, budući da ga je Ferdinand lično 1899. vozio u reliju u kojem su učestvovala tadašnja vozila na električni pogon, na deonici Berlin-Zehlendorf. Ispostavilo se da je takmičenje bilo veoma zahtevno jer više od polovine učesnika nije uspelo da stigne na cilj zbog komplikacija izazvanih tehničkim problemima.

Porsche P1

Međutim, to nije sprečilo Ferdinanda da trijumfuje u svom automobilu postigavši za čak 18 minuta bolji rezultat u odnosu na drugoplasiranog. Ispostaviće se da je to bila samo prva u nizu pobeda, najava uspeha kompanije čiji su sportski automobili obeležili dvadeseti vek.

Uroš Popović/TopSpeed
Preuzeto sa: topsped.telegraf.rs


Ostavite odgovor