Održavanje polovne Opel Vectre 1.8 16v i 2.2 DTI (2002.-2005.) 

Opel Vectra

Posljednja generacija Vectre, ili kako je u Opelu vole zvati Vectra C, još uvek je relativno mlad model, a prve serije proizvedene od 2003. godine, pre facelifta, i dalje su prilično tražene i primamljiva roba na tržištu polovnih automobila. Istina, Vectra ne privlači dizajnom ili nekim posebnim emocijama, već pre pouzdanošću i solidnom izradom. Naravno, to u praksi znači mnogo bezbrižno pređenih kilometara.

Vectra C je, još prilikom predstavljanja u jesen 2001. godine pa čak i pre, ponosno najavljivana kao veliki Opelov iskorak u kvaliteti i izdržljivosti. Posebno su isticali izuzetno dug period testiranja vešanja i materijala, čime su kroz duži period Vectrom hteli anulirati sve loše strane koje su pratile Opelove modele.
Vectra B kao prethodnik Vectre C prilično je brzo došla na loš glas na tržištu polovnih usled loše kvaliteta ugrađenih delova. Povod drastičnom padu kvaliteta na Vectrama B i Astrama prvenstveno leži u poslovnim potezima tadašnjeg potpredsednika GM-a Ignacia Lopeza koji je bez obzira na posledice primoravao dobavljače delova da svoje cene snize za čak 30 odsto. Naravno, to se moglo ostvariti isključivo kroz obaranje kvaliteta, pa su najveće posledice osetili upravo Vectra B i njeni kupci. Na svu sreću po Opel, početkom novog veka pokrenut je program Olympia koji je za cilj imao isključivo povećanje kvalitete i pouzdanosti Opelovih automobila. Prvi rezultat ovog programa je Vectra B, a znatan pomak bio je primetan već pri premijeri. Brojna poboljšanja i iscrpna testiranja pri razvoju su se u pravom svetlu dokazala na svim tržištima i bez obzira na mesto proizvodnje. Vectra C se proizvodila na GM-ovoj Epsilon platformi u postrojenjima u Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, a sklapa se čak i u Egiptu. Naravno, najbolja potvrda poboljšanja su precizne i neumoljive statistike strogog ADAC-a. Tako one demonstriraju da su Vectre B u svojoj posljednjoj seriji imale 24,8 kvarova na hiljadu primeraka godišnje, dok je taj prosek u 2001. godini pao na 15,2 kvara. Još drastičnije poboljšanje zabeleženo je pojavljivanjem Vectre C kod koje su u toku 2003. godine zabeležena samo 4 kvara na hiljadu automobila u jednoj godini. U istinitost ove statistike uverili smo se i u praksi, pregledom više primeraka Vectre ovih godišta.

Pod Vectre je zaista jedna od najsvetlijih tačaka ovog automobila. Čak i primerci sa znatno većom kilometražom su uredni i u gotovo fabričkom stanju. Tragovi rđe, i to u zanemarivim površinskim slojevima, zatiču se samo na zavučenim rubovima.

Ono čemu zaista nema mesta su primedbe na loš lim, koja je u prošlosti bila jedna od većih bolesti Opela. Problem sa rđom otklonjen je u većoj meri još na Vectri B, pa na ovoj generaciji ne treba ni razmišljati o ovom pitanju. Naravno, poželjno je pregledati rubove koji su mogli biti oštećeni nepažnjom prethodnog vlasnika. Ono što oduševljava na Vectri C, pa čak i na onim primercima koji su služili kao službeni automobili i samim tim prošli kroz sito i rešeto ovdašnjih puteva je stanje podvozija i poda. Čak i na primercima koji su prešli više od 150.000 kilometara teško je naći zamerke, pa pre deluju kao da su tek počeli svoj radni vek. Tragovi rđe su nepoznanica čak i na isturenim delovima vešanja, gde ih je logično očekivati barem u površinskim slojevima. Jedino gde će se površna korozija zateći su delovi izduvnog sistema na starijim primercima, što je sasvim očekivano i logično, jer se, ipak, radi o potrošnom delu.

Trapovi i elementi vešanja na Vectri su, takođe, izdržljivi. Nepredviđenih troškova nema, a zazor u zglobovima javlja se tek nakon kilometraže u fabrički predviđenim rokovima. Prednost je što to važi i za modele koji su svoj životni vek proveli na našim putevima, pa će upravo zbog toga mnogi kupci vrlo rado kompenzovati nešto neudobnije vešanje u zamenu za izdržljivost. Na sporadičnim primercima moguće je zateći nešto lošije stanje gumenih zaptivača, a tragovi masnoće na krajevima su na konkretnom primeru rezultat lošeg zaptivanja zaptivnog ležaja na letvi upravljača. Ostali elementi bi nakon pranja ostavljali utisak gotovo novih delova.

Jednako robustnim i izdržljivim pokazao se i vešanje, čija izdržljivost je idealna za naše puteve a potrošni elementi poput krajeva spona i kugli troše se u predviđenim rokovima. Naravno, treba se pomiriti sa tim da se robustnost i tvrdoća vešanja plaća nešto izraženijom neudobnošću, ali to je svakako oduvek bila karakteristika Opela na koju su kupci ove marke navikli, pa čak je i zavoleli.

Opel Vectra

Još jedan od prilično “svetlih” elemenata na Vectri je izdržljivi i robustni turbodizel motor radne zapremine 2,2 litra sa direktnim ubrizgavanjem goriva, koji je pozajmljen sa polica Isuzua. Iako objedinjuje relativno modernu tehnologiju, nije pokazao slabosti prema lošem kvalitetu goriva na našem tržištu, pa se nameće kao idealan izbor. U ovakvim uslovima prednost je i činjenica da turbina nema varijabilnu geometriju statorskih lopatica, pa čestice sagorenog prljavog goriva neće imati preteran uticaj na vek turbine. Dodatni glas za ovaj motor ide i zbog 125 KS koje se solidno nose sa prilično teškom karoserijom i, naravno, umerenom potrošnjom, zbog čega je ovakva Vectra odlična putno-porodična limuzina. Dobar izbor biće i Vectra sa 1,8-litarskim benzinskim motorom koji je činio osnovnu ponudu. Istina, sa 122 KS i znatno manje obrtnog momenta čini se prilično nepovoljnijim izborom od dizelaša. Ipak, zadovoljiće većinu kupaca koji ne prelaze više od 20.000 kilometara godišnje, a i mnogo je lakše naći benzinske nego dizel modele sa manje pređenih kilometara. Posebnih nedostataka i slabih tačaka na oba motora nema, pa ako je prethodni vlasnik redovno vodio brigu o njemu, moguće je gotovo obećati bezbrižnu i dugotrajnu eksploataciju. U Vectri C je predstavljen i novi menjač, tačnije poboljšana verzija poznatog petostepenog ručnog menjača. Na njemu nisu primećeni problemi ni na starijim primercima, ali uprkos poboljšanjima u Opelu, nisu se uspeli odreći nepreciznosti i zapinjanja koji su kroz godine postali zaštitni znak njihovih menjača.

Interijer Vectre se zaista ne može pohvaliti privlačnim dizajnom, ali je u svakom slučaju funkcionalan i izdržljiv. Materijali nisu preterano ugodni, ali će dobro izgledati i na starijim primercima.

Unutrašnjost je, kao i dizajn eksterijera, prilično hladna i dosadna, ali joj se ne mogu uputiti velike kritike na kvalitet. Istina, štedelo se na kvalitetu plastičnih obloga, ali ipak se nije prelazila donja granica ove klase, tako da se to ne može smatrati eliminisajućim faktorom. Tragovi trošenja i intenzivne upotrebe neće se tako lako primetiti ni na primercima sa većom kilometražom, što se može zahvaliti grubim završnim površinama. Ono što će nervirati je svakako sporadična škripa, koja se na nekim primercima javlja usled nedovoljno dobro izrađenih spojeva. Materijali na sedištima i oblogama vrata su, takođe, izuzetno otporni, pa će se deformisana i izlizana sedišta zateći tek na primercima koji su prešli više od 150 hiljada kilometara, ili koji su bili u rukama izrazito nemarnih vlasnika.
Generalno, Vectra C je odličan i siguran izbor, čak i za one koji nisu ljubitelji Opela. Njih i sve ostale koji je odaberu odobrovolji će pouzdanošću i kvalitetom, a uz dobre mehaničke osobine prednost je i dobro zadržavanje cene na tržištu polovnih, što je, svakako, prednost u eventualnoj preprodaji.

Vectra će servise posećivati uglavnom zbog redovnog održavanja. Preokret u kvaliteti koji je započet upravo Vectrom C evidentan je u svakom pogledu.



Hronologija modela

Opel Vectra
 
Prva generacija Vectre, poznatija kao Vectra A, predstavljena je 1988. godine, i to u petovratnoj i klasičnoj sedanskoj verziji. Vectra je u ponudi Opela zamenila legendarnu Asconu, a poznato je da je na osnovi prve Vectre konstruisan i atraktivni kupe koji i danas ima mnoštvo poklonika. Naravno, reč je o Calibri koja je sa Vectrom delila platformu, ali i najjače motore i menjače. Tokom 1990. godine Vectra A dobila je i verziju sa pogonom na sva četiri točka, dok je među ljubiteljima i kolekcionarima pravi sveti gral ograničena serija Vectre turbo sa 204 KS. U prvoj generaciji bio je dostupan samo jedan 1,7-litarski dizelaš, koji je Opelu isporučivao Isuzu i to i u atmosferskoj i u turbo verziji.
Tehničke karakteristike
Opel Vectra  1.8 16v (122 KS)   2.2 DTI (125 KS) 
Zapremina motora (ccm) 1.796 2.171
Snaga motora (kw/KS) 90/122 92/125
Obrtni moment (Nm – obr/min) 167/3.800 280/1.500
Kočnice (naprijed/nazad) disk/disk
Međuosovinsko rastojanje (mm) 2.700
Dimenzije D/Š/V (mm) 3.596/1.798/1.460
Zapremina prtljažnika (l) 500
Maksimalna brzina (km/h) 205 206
Ubrzanje 0-100 km/h (s) 11,2 10,8
Proječna potrošnja (l/100 km) 7,9 6,5
 
Opel Vectra pokretana šesnaesto ventilskim benzinskim 1,8-litarskim motorom zadovoljiće se kvalitetnim polusintetičkim motornim uljima viskoziteta 10W-40. Viskozitet 5W-40 biće dovoljan varijanti koju pokreće 2,2-litarski turbo-dizel motor. Redovne zamen mnogo su bitnije od samog izbora proizvođača ulja.
 

Pripremio: Adnan Huseinagić
Izvor: proauto.ba


Ostavite odgovor