Mercedes G klasa – kockasta zver – Istorija modela

Mercedes G klasa

Mercedes G klasa

G-Klasa je živa legenda koja ima kultni status širom sveta. U početku, ovaj Mercedes-Benz bio je zamišljen kao spartansko terensko vojno vozilo, da bi nakon nekoliko decenija postao vrhunski statusni simbol. Ali i dalje je u stanju da bez zrna straha siđe sa asfalta i krene gde god poželite.

Malo ko je ravnodušan u vezi ovog terenca. Da, on je i dalje pravi terenac, za razliku od čitave vojske raznih SUV-ova i krosovera, čiji se broj iz dana u dan povećava iako realno skoro nikome nisu zaista potrebni. Jednostavno, ljudi vole „džipove“.

Ali ne vole sve one stvari koje dolaze u paketu sa pravim terencem – velika masa, velika potrošnja goriva, užasna aerodinamika, loše ponašanje na asfaltu zbog oslanjanja prilagođenog terenskoj vožnji i velikog klirensa (ljuljuškanje na putu, naginjanje u krivini, spor odziv upravljača…).

Zato su proizvođači automobila ponudili kupcima ono što žele – kola koja liče na „džipove“, uključujući i ona sa samo prednjim pogonom. Kupcima nije smetalo. Naprotiv! Prodaju se sve bolje i bolje. Inače, neka nam oprosti Jeep, ali ova marka je pre mnogo decenija postala „generički“ naziv za sve terence, pa stoga i mi koristimo taj izraz, svesni da je pogrešan.

Za razliku od njih, G-Klasa već skoro pola veka ostaje verna svojim korenima. I dalje je u stanju da savlada ekstremno teške terenske uslove. U stvari, zahvaljujući savremenim rešenjima, Geländewagen ili skraćeno G-Wagen, bivao je sve bolji i bolji u vožnji van asfalta.

Mercedes G klasa

Pritom je postajao sve opremljeniji, luksuzniji i atraktivniji, te je danas statusni simbol pripadnika najbogatijeg sloja društva širom sveta. U skladu s tim, bilo je neophodno da postane prefinjeniji i kada je u pitanju vožnja na asfaltu. Zato ga voze brojne slavne ličnosti, među kojima i nemali broj pripadnica lepšeg pola, kojima upravljanje ovom zveri ne predstavlja nikakav problem. Naprotiv, kažu da se veoma lako vozi.

Podsetimo još jednom – to što samouvereno i opušteno juri po asfaltu, nipošto ne znači da se „plaši“ da u svakom trenutku siđe sa njega na bilo kakvu podlogu u bilo kakvim uslovima.

Osećaj u vožnji ovog automobila teško je opisati. Osim toga što izgleda kao blindirano vojno vozilo, fasciniraju i zvuk zatvaranja i zvuk zaključavanja vrata, svaki na svoj način. Kao da se zatvara sef. To jednostavno morate da čujete uživo da biste razumeli.

A tek zvuk motora, odnosno brundanja koje dolazi iz izduvnih cevi! Pritom ne govorimo o verzijama kao što su G 55 AMG, G 63 AMG, G 65 AMG ili razne Brabus verzije, od čijeg zvuka se prosto naježite. Čak i „običan“ G 500 zvuči fantastično.

Tu su i visoka pozicija sedenja i skoro vertikalan vetrobran, pa imate osećaj potpune kontrole, kao da možete da prođete gde god želite i da niko ne može da vas zaustavi. Sva druga vozila na putu deluju nekako krhko…

Kako je sve počelo?

Njegov razvoj započet je 1972, pri čemu je akcenat stavljen na mogućnost savladavanja najtežih terenskih uslova, bez obzira da li je reč o snegu, pesku, blatu, kamenjaru… Konstruisao ga je nemački Daimler-Benz u saradnji sa austrijskim Steyr-Daimler-Puch konglomeratom, koji je proizvodio i slavni Pinzgauer.

Dakle, vojno vozilo, robusno, izdržljivo i pouzdano, koje može u bilo kojim uslovima da dopremi ljudstvo i tehniku tamo gde je potrebno. Nisu pravljeni kompromisi po pitanju komfora, udobnosti ili performansi. Pogon je bio na zadnjim točkovima, sa uključivanjem pogona na svim točkovima, što je moglo da se obavi i u samoj vožnji, isto kao i uključivanje reduktora i zaključavanje diferencijala.

Ta mogućnost je u ondašnje vreme predstavljala ozbiljnu prednost, pošto zaustavljanje u snegu ili blatu nipošto nije poželjno. U takvim uslovima važno je da nastavite da se krećete i koristite inerciju što je više moguće. Kad se jednom zaustavite u dubokom blatu ili snegu, kretanje iz mesta može da bude vrlo problematično.

Uz krute osovine napred i pozadi (vrlo važna stavka kod vozila namenjenih ozbiljnoj terenskoj vožnji), Geländewagen je svima jasno dao do znanja da puca na sam vrh. Vrlo brzo je svoje mogućnosti dokazao i u praksi.

U priču je bio umešan i poslednji iranski šah (vladar) Muhamed Reza Pahlavi – on je navodno bio i inicijator razvoja ovog terenca, pošto je bio „ozbiljan“ akcionar kompanije Daimler-Benz (imao je 18% akcija prema nekim izvorima) i poručio je unapred 20.000 komada namenjenih uglavnom iranskim graničnim patrolama.

Međutim, šah je svrgnut 1979. godine i otišao u egzil, vlast u Iranu je preuzeo ajatolah Homeini, a porudžbina je otkazana. Tako su prvi primerci, umesto po planinama i pustinjama nekadašnje Persije, našli službu u nemačkoj graničnoj policiji i u Argentini.

Uglavnom, prvi drveni model predstavljen je menadžmentu aprila 1973, da bi prvi prototip primerci krenuli na razna testiranja terenskih sposobnosti po nemačkim površinskim kopovima, Sahari i Arktičkom krugu 1974. godine. Radovi na novom pogonu u austrijskom Gracu počeli su 1975, a serijska proizvodnja, i to ručna, startovala je u februaru 1979. godine. Iz fabrike su počeli da izlaze 240 GD, 300 GD, 230 G i 280 GE.

„Prva“ generacija: 460

Originalna serija 460 krenula je ka prvim kupcima 1979, pri čemu su u ponudi bile verzije sa dva međuosovinska rastojanja – 2.400 mm i 2.850 mm, kao i tri vrste karoserije:

a) Kratki sa dvoja vrata

b) Kratki „kabriolet“ sa dvoja vrata

c) Dugi sa četvora vrata

I duga i kratka verzija su od 1980. mogle da se dobiju i kao neka verzija furgona – sa dvoja vrata i bez zadnjih prozora. Tokom godina u ponudu su ubacivane razne druge verzije, prilagođene specifičnim potrebama određene službe, tržišta, vojske…

 

Vremenom je međuosovinsko rastojanje bivalo produženo do 3.120 ili 3.400 mm kada se G-Wagen pretvarao u ambulantno ili vatrogasno vozilo ili mobilni komunikacioni centar. Zbog brojnih verzija prepravljenih na razne načine za specifične potrebe vojske i drugih službi, nećemo ni pokušavati da ih nabrajamo.

Zahvaljujući izuzetno robusnoj konstrukciji, mogućnosti za prilagođavanje bile su izuzetno široke. Serija 460 bila je najtraženija među vojskom i entuzijastima zaljubljenim u off-road vožnju.

U prvoj deceniji proizvodnje, iz fabrike je izašlo preko 60.000 komada. Možda po današnjim standardima ova brojka ne deluje impresivno, ali treba imati u vidu da je reč o prilično specifičnom vozilu, koje u početku nije bilo prilagođeno, ni namenjeno vozačima koji će retko silaziti sa asfalta.

„Muke“ sa imenom

Ovaj automobil pripadnici starije generacije kod nas i dalje ponekad nazivaju „puh“. Zašto? Zato što se na tržištima Austrije, Švajcarske i država jugoistočne Evrope (da, prodavan je i zemljama tadašnjeg sovjetsko-komunističkog bloka, uključujući i Jugoslaviju) prodavao kao Puch G.

Unapređenja iz godina u godinu

Izgleda da je Mercedes-Benz vrlo brzo prepoznao veliki potencijal civilnog tržišta, pošto je počelo da se radi na komforu i atraktivnosti. Prva unapređenja predstavljena su već 1981, uključujući automatski menjač, dodatni rezervoar za gorivo, zaštitne rešetke na farovima, klima uređaj i vitlo. Broj boja karoserije povećan je na 22, sa samo pet između kojih su kupci mogli ranije da biraju.

Kada je 1982. godine 230 GE sa mehaničkim ubrizgavanjem goriva zamenio 230 G sa karburatorom, u ponudu su ubačena udobnija sedišta sa boljom bočnom potporom, dodatni sistem za grejanje i širi točkovi i krila/blatobrani. Sledeće godine 230 GE mogao je da se kupi sa četvorostepenim automatskim menjačem ili petostepenim manuelnim, kao i u novim metalik bojama.

Može se reći da je 1985. došlo do 3. fejslifta, uz ubacivanje dodatne serijske opreme, kao npr. centralnog zaključavanja vrata i obrtomera, dok je kabriolet dobio preklapajući meki krov umesto proste cerade koja se postavljala na krov.

Mercedes G klasa

Katalizator počinje da se ugrađuje 1986. u verzije 230 GTE i 280 GE. U julu iste godine iz fabrike izlazi 50.000-ti primerak ovog terenca.

Četvrti fejslit usledio je 1987, kada u ubačene i nove opcije: el. podizači stakala, pomodni elementi u prtljažnom prostoru… Verzija 240 GD odlazi u penziju, a menja je 250 GD sa 62 kW. Iste godine kredu planovi za razvoj serije 463.

Tzv. „druga“ generacija

U septembru 1989, na sajmu automobila u Frankfurtu, predstavljena je nova serija 463, čija prodaja počinje u aprilu 1990. godine.

Te 1990. dolazi do unapređenja, ali i do razdvajanja na civilnu i vojnu/profesionalnu verziju, ako tako možemo da se izrazimo. Dakle, nije reč o pravoj drugoj generaciji, već o ozbiljnom mehaničko-tehnološkom poboljšanju, dok je vizuelno G-Wagen ostao skoro isti. Naravno, civilna verzija je morala da bude „našminkana“ kako bi privukla kupce.

Tako je serija 463 lansirana u aprilu 1990. pod oznakama 230 GE, 300 GE, 250 GD i 300 GD. Iste godine prestaje da se proizvodi serija 460 u verzijama 280 GE i 300 GD.

Vojno-profesionalna verzija – 461

Iako je verzija 461 zadržala sve dobre karakteristike 460-ice, došlo je do ozbiljnog unapređenja raznih delova i komponenti. Ova verzija je namenjena vojsci, policiji, raznim specijalnim službama i komercijalnoj upotrebi. Godine 1992. počinje prodaja upravo tim „profesionalnim“ korisnicima, u verzijama 230 GE i novoj 290 GD koja je nasledila 250 GD.

Mercedes G klasa

Posebna produžena verzija sa prednjim delom kabine i zadnjim ogoljenim delom spremnim za nadogradnju po želji kupca i međuosovinskim rastojanjem od 3,4 metra ponuđena je 1993. godine. Verzija 290 GD Turbodiesel sa 120 KS menja 290 GD sa dizel motorom bez turbo punjača.

Serija 461 se i dalje proizvodi, u raznim verzijama u zavisnosti od namene, želja kupca (npr. vojska ili određene službe neke zemlje koja poručuje vedi broj komada), tržišta… Takođe, seriju 460 su Francuzi koristili nakon što su uvideli potencijal ovog modela, ali nisu želeli da koriste strana vozila. Zato su uzeli 12.000 komada u „rasklopljenom“ stanju, sklopili ih u Francuskoj, ubacili svoje motore i nazvali ovaj „hibrid“ Peugeot P4. I Grci su sklapali svoju verziju sa raznim modifikacijama pod oznakom W462 u ELVO fabrici. Zato nećemo dalje ulaziti u tu priču.

Civilna verzija – 463

G-Wagen 463, pošto je bio namenjen civilima i to onima sa dubljim džepom, morao je da ponudi veći nivo luksuza, prestiža i performansi. Stoga je enterijer temeljno prerađen, ubačeni su drveni detalji, a bila su dostupna i kožna sedišta.

Stalan pogon na svim točkovima, uz tri diferencijala sa električnim zaključavanjem, postao je standard, isto kao i ABS. Unapređivana je i ponuda motora.

Prvi fejslift serije 463 obavljen je 1992. godine – kupcima je između ostale opreme ponuđen i tempomat, kućište rezervnog točka od nerđajućeg čelika, luksuzni drveni detalji… U maju stiže 350 GD turbo dizelaš. U junu 100.000-ti primerak napušta fabriku.

Poseban prestiž je 1993. doneo V8 benzinac od 241 KS u luksuznom 500 GE sa četvorostepenim automatskim menjačem. Ova najsnažnija verzija imala je mogućnost zaključavanja samo dva diferencijala. Iz nepoznatog razloga, V8 verzija se proizvodila samo oko dve godine i to u samo 500 primeraka.

Odluka da se ovaj model naziva G-Klasa (G-Class), a da se oznake verzija izmene tako da slovo G bude ispred brojeva doneta je 1993. godine. Drugi fejslift usledio je 1994, kada su počeli da se koriste prednji ventilirajući kočioni diskovi i vazdušni jastuk kao standard (zbog čega je izmenjen izgled volana). Verzija G 300 „odlazi“, a dolazi G 320 sa 210 KS. Sva vozila dobijaju daljinsko zaključavanje i imobilajzer 1995. godine.

G 350 Turbodiesel „odlazi“ 1996. – umesto njega stiže G 300 Turbodiesel sa 177 KS i elektronski kontrolisanim petostepenim automatskim menjačem. Iste godine podiže se nivo standardne opreme (npr. suvozački vazdušni jastuk, sistem za pranje farova, tempomat).

Ponuda je ponovo osvežena 1997. kada se pojavila kabriolet verzija sa elektro-hidrauličnim krovom. Obnovljena je i motorizacija. G 320 umesto rednog šestocilindaraša dobija V6 motor, kao i petostepeni automatik kao standard.

V8 verzija vratila se na scenu 1998. kao G 500 sa motorom od 5.0 litara i 296 KS. Modni G 55 AMG stupa na scenu 1999. godine. Njegov atmosferski V8 razvija 354 KS. Iste godine pojavljuje se i fabrički blindiran G 500 Guard u tri nivoa zaštite. Multifunkcionalni volan postaje standard u svim verzijama.

Enterijer je unapređen po pitanju komfora i funkcionalnosti 2000. godine, ali mnogo je važnija pojava verzije G 400 CDI sa novim V8 dizel motorom od 250 KS koji je nasledio verziju G 300 Turbodiesel. Obe V8 verzije dobijaju nove alu felne, hromiranu masku hladnjaka i branike u boji karoserije.

Od jeseni 2001. G klasa dobija ESP, sistem za pomoć pri paničnom kočenju (maksimalno pojačava silu kočenja) i 4ETS sistem za elektronsku kontrolu proklizavanja točkova. G 270 CDI petocilindraš sa 156 KS debituje 2002. godine. Sledeće godine u retrovizore se ubacuju migavci.

Brutalni G 55 AMG sa kompresorom, uz čiju pomoć razvija 476 KS stiže 2004. godine. G-Klasa istovremeno slavi svoj. 25 rođendan.

Mercedes G klasa

Već 2006. G 55 AMG biva pojačan na 500 KS. Verzija G 320 CDI šalje u penziju verzije G 270 CDI i G 400 CDI. Verzija G 320 prestaje da se proizvodi. Po prvi put se u ponudu ubacuju bi-xenon farovi, svetla za maglu sa funkcijom osvetljavanja krivina i boja sa nano česticama otpornija na grebanje.

Godine 2007. G 55 AMG dobija 507 KS. Detaljno se redizajnira instrument tabla, menja se centralna konzola (uključujući nove kontrole i prekidače), volan dobija nove komande, proširuje se spisak dodatne opreme (koja je kod nekih modela standardna): DVD navigacioni sistem, integrisani radio, CD plejer i telefon… Zadnja svetla u LED tehnologiji. Kamera za vožnju unazad.

G 500 dobija 2008. novi 5,5-litarski V8 motor sa 388 KS i 530 Nm. U opremu je, između ostalog, ubačen i bluetooth interfejs za mobilni telefon i LINGUATRONIC glasovna kontrola. Svoj 30. rođendan G-Klasa slavi 2009. godine.

Nastavljena su razna unapređenja i ubacivanje nove luksuzne opreme i tehnologije koju su dobijale i prestižne limuzine ove marke, tako da je ovaj model postajao sve ozbiljniji statusni simbol i prava perjanica brenda Mercedes-Benz.

Mercedes G klasa

Inače, Mercedes-Benz je bar dva puta „zapretio“ da će G-Klasa prestati da se proizvodi. Do toga naravno nije došlo, pošto su obožavaoci širom sveta iskazali oštro nezadovoljstvo i pokazali da će potražnje biti još dugi niz godina.

Specijalne i tjunirane verzije

G-Klasa se pokazala kao idealan poligon da brojne renomirane firme iskažu svoje umeće: AMG, Brabus, Lorinser, Carlsson, A.R.T., RENNtech… Ugrađivali su veće turbo punjače, V12 motore i povećavali snagu na sve moguće načine, do 600, 700, 800, pa i 900 konjskih snaga. Stoga nema smisla navoditi pojedine verzije i njihove performanse.

Ni sam Mercedes-Benz nije odoleo da se poigra ovim terencem. Ovde ne računamo samo G 55 AMG, G 63 AMG ili G 65 AMG (V12 sa 612 KS). Mislimo i na G500 4×4², koji nema samo klirens povećan sa 210 na 450 milimetara, već je i sistem prenosa snage na točkove ozbiljno izmenjen upravo kako bi se dobio veći klirens.

Zanimljivo je da G 500 4×4² svoj nastanak duguje još neobičnijem vozilu pod oznakom G 63 6X6, sa 6 točkova i pet diferencijala, koji se prodaje po ceni od preko pola miliona evra.

Druga generacija – W464

Prava druga generacija pojavila se u januaru 2018. godine. Šira za 121 mm, duža za 53 mm i sa 6 mm većim klirensom. U odnosu na prethodnu generaciju sa ekvivalentnim motorom, lakša je za skoro 200 kg. Iako je vizuelno nije baš lako razlikovati od 463-ke, ispod lima je to potpuno drugo vozilo.

Mercedes G klasa

Mercedes G klasa

Terenske sposobnosti je definitivno zadržala. Što se ostalog tiče, to je već neka druga priča…


Ostavite odgovor