Lamborghini Miura 1966. – 1973. – Istorija modela

Lamborghini Miura

Lamborghini Miura

Slavna italijanska fabrika ekskluzivnih sportskih automobila, Lamborghini ima veoma interesantnu i bogatu istoriju, gde se među mnogim izuzetnim vozilima, posebno ističe model Lamborghini Miura , kao najbolji primer supersportskog automobila, van vremena i prostora.

Uzevši u obzir da je istorija ove marke malo poznata i da se o njoj slabo pisalo u našoj specijalizovanoj štampi, važno je podsetiti se kako je sve počelo … Osnivač fabrike je Ferruccio Lamborghini, rođen u okolini Bolonje, 1916. Iako sin farmera, nije nasledio ljubav prema zemlji nego je od malih nogu pokazivao veliku sklonost prema mehanici. Posle završenih tehničkih studija, biva regrutovan i provodi Drugi svetski rat kao oficir zadužen za mehanizaciju u italijanskoj vojsci. Nakon povratka kući, započinje posao otkupljujući islužena vojna vozila pretvarajući ih u traktore, veoma potrebne posleratnoj Italiji. Uspeh u tome vodi ka osnivanju firme Lamborghini specijalizovane za proizvodnju poljoprivredne mehanizacije. Stekavši solidnu finansijsku zaleđinu, odlučuje da započne proizvodnju helikoptera, ali ne uspeva da dobije dozvolu od italijanske vlade.

Lamborghini Miura

Lamborghini Miura

Napokon, 1963. firma Automobili Lamborghini je osnovana. Prema nezvaničnoj i neproverenoj priči, dodatni razlog za osnivanje automobilske fabrike bio je i sukob sa svojim prijateljem po imenu Enzo Ferrari. Naime, Ferruccio, i sam vlasnik nekoliko automobila koje je izradio Ferrari, prigovarao je jednom prilikom Enzu zbog slabog kvaliteta i visoke cene njegovih vozila. Sujetni vlasnik, sada legendarne marke, je na to grubo odgovorio da ne vidi kako jedan proizvođač traktora može išta da zna o njegovim vrhunskim automobilima. Stoga je Ferruccio odlučio da pokaže kako ipak zna. Prvi produkcijski modeli počeli su da izlaze iz fabrike u Santa Agati, 1964. To su bili 350 GT, i nešto kasnije, 400 GT, modeli koji su kvalitetom i adekvatnom cenom privukli dosta kupaca i formirali reputaciju kompanije.

Lamborghini Miura

Lamborghini Miura

Tokom 1965., po želji Ferruccia počinje rad na ultra-modernom, supersportskom automobilu koji bi trebalo da zadivi svet. Prvi prototip novog sportiste prikazan je već na Salonu automobila u Torinu, iste godine. Pažnju posetilaca okupirala su tehnička rešenja koja su nagoveštavala da se radi o izuzetnoj kreaciji. Naime, konstruisana je čelična šasija prepuna rupa, da bi se smanjila težina, na kojoj je postavljen poznati i provereni V12 motor Lamborghini od 3929 cm³. Agregat je bio montiran iznad menjačke kutije sa kojom je delio isti sistem za podmazivanje. Predstavljena je samo šasija, bez karoserije i svaka dizajnerska kuća u Italiji priželjkivala je priliku za stilizaciju novog modela Lamborghini.

Na kraju, šansu je dobio Bertone i to je bio pravi izbor. Finiširanje automobila trajalo je manje od godinu dana i novi prototip je bio spreman za Salon automobila u Ženevi 1966., gde je, tada već oficijelno nazvana Miura, bila zvezda izložbe. Na ovom automobilu predstavljeno je i nekoliko novih rešenja, kao, na primer, način pristupanja motoru i ostalim komponentama, tehnologija izrade kabine od čelika zbog čvrstine, a prednjeg i zadnjeg dela od aluminijuma, radi smanjenja težine. Automobilski svet je srdačno pozdravio novi Lamborghini, a narudžbine su u velikom broju počele da pristižu.

Lamborghini Miura

Lamborghini Miura

Ferruccio je i pored velikog publiciteta koji je okruživao Miuru, tokom Velike Nagrade Monaka 1966. parkirao automobil ispred čuvenog Kazino skvera i kad god bi se okupilo dovoljno znatiželjnika i ljudi iz sveta automobilskog sporta, startovao motor i opčinjavao okupljene veličanstvenom bukom V12 agregata. Miura je ubrzano testirana i Lamborghini se pripremao za produkciju. Proveravanje je završeno kod četvrtog proizvedenog automobila koji je i prvi ponuđen na prodaju 1967. kada je proizvodnja oficijelno počela. Performanse ove prve serije, nazvane P400, bile su zadivljujuće, motor je razvijao 350 ks i lansirao automobil od 0 do 100 km/h za šest sekundi, dok je maksimalna brzina bila 280 kilometara na čas, za ono vreme, fantastične vrednosti.

I pored cene od 20,000 dolara, Miura je bila ogroman uspeh i 475 primeraka ove serije proizvedeno je do 1969., kada je proizvodnja P400 prestala. Već u novembru 1968., predstavlja se nova, unapređena verzija nazvana Miura P400 S. Novi model bio je opremljen sa četiri Webber karburatora, drugačijim komorama za sagorevanje, novim izduvom i novim podizačima ventila. Sve to rezultovalo je 20 konja većom snagom motora i nešto boljim performansama. U unutrašnjosti je takođe učinjen napredak sa kvalitetnijim materijalima, kožom, opcionalnom klima uređajem i električnim podizačima stakla, i u periodu od 1968 do 1971. napravljeno je 140 komada ove serije.

Lamborghini Miura

Na ovu modernizaciju uticale su kritike kupaca koji su se žalili na siromašan enterijer, slab kvalitet celog vozila i čudno ponašanje motora. Sve su to bili rezultati slabe ispitanosti vozila, nedovoljno proverenih tehničkih rešenja i želje da automobil što pre zaživi na tržištu. Danas, neki istoričari automobilizma smatraju da je baš zbog toga Miura mogla da bude mnogo bolji automobil nego što jeste, ali bez obzira na sve, ona je i dalje izuzetna mašina. U martu 1971. na Salonu automobila u Ženevi, predstavljena je serija P400 SV koja je bila najjača, najekstremnija, poslednja oficijelna i među poznavaocima, najomiljenija verzija Miure do tada. Dizajnerski, od prethodnika se razlikovala samo po detaljima, kao što su farovi bez karakterističnih ”trepavica”, a najveće promene bile su ispod karoserije.

Naime, na ovom modelu su napokon motor i menjač dobili odvojene sisteme lubrikacije, što je omogućilo montiranje novog ZF-ovog diferencijala. Motor je dalje tjuniran i razvijao je 385 ks, što je maksimalnu brzinu povećalo na 290 km/h. Enterijer vozila je u ovom modelu bio potpuno u koži, a na centralnoj konzoli su montirane ručke koje su suvozaču u oštroj vožnji pružale dodatni oslonac. Tačan broj proizvedenih modela ove verzije je 150 komada, ali su mnoge ranije Miure fabrički prepravljane prema P400 SV specifikacijama. Sredinom 1972., proizvodnja Miura je zvanično prestala posle 763 proizvedena automobila. Konačan broj napravljenih automobila je ipak nešto veći, jer se sve do 1975. Miura mogla naručiti direktno iz fabrike, ali samo uz specijalan zahtev.

Pored toga, za potrebe testiranja napravljeno je i pet specijalnih verzija nazvanih P400 SVJ koje su imale neutvrđeno snažne motore, spartansku opremu i po priči, bile potpuno neukrotive na putu. Sve to navodi na zaključak da je Miura napravljena u oko 800 primeraka. Lamborghini Miura je, sasvim sigurno, jedna od prekretnica u modernom automobilizmu, na polju supersportskih vozila. Na temeljima koje je postavio ovaj model stvoren je čuveni Countach koji je dugo bio najpopularniji automobil u svojoj klasi. Iako su praktično sve Miure u kupe verziji, 1968. Bertone je konstruisao jedan Roadster model, gde se ploča krova odlagala iza putnika, na poklopac motora. Iako je Ferrucco Lamborghini odobrio ovaj potez, proizvodnja nikada nije zaživela zbog nedostatka kapaciteta.

Lamborghini Miura

Pored toga, postoje još dva primerka Miure Roadster, ali napravljene od strane dilera, u sopstvenoj režiji. Ovaj model bio je, kako tokom godina produkcije, tako i sad, omiljen automobil svetskog džet-seta. Među prvim vlasnicima Miure bili su: vladajuća dinastija Monaka, modni magnat Walter Wolf i bivši iranski šah, Reza Pahlavi. Automobil koji je pripadao šahu posebno je interesantan. Naime, crvena Miura, koja se danas nalazi u jednoj privatnoj zbirci, ima samo 72 originalna pređena kilometra. Od poznatih ličnosti koji danas poseduju Miuru, ističu se, glumac Nicolas Cage i britanski muzičar Jamiroquai. Bez obzira na zanemarljivu trkačku karijeru, Miura je postala simbol brzine svog vremena.

Lamborghini Miura

Poznata je priča o tome kako na obrtomeru ne postoji crveno područje rada motora, a to je tumačeno, kako je zbog ogromne snage i brzine koju automobil razvija, to ”crveno polje” samo vozačeva hrabrost. Danas je Miura na veoma visokom mestu u hijerarhiji klasičnih automobila, kako po ceni, tako i po ugledu koji uživa. Cene su, naravno, visoke i variraju u zavisnosti od verzije i stanja automobila.

Interesantno je to, da je važna stavka prilikom procene vrednosti automobila, njegovo učestvovanje ili neučestvovanje u saobraćajnim nezgodama, jer je ogroman broj Miura, zbog svoje eksplozivne snage, završavao pored puta ili ”obmotan” oko drveta. Bez obzira na sve, da bi se kupila Miura, potrebno je, otprilike, isto toliko novca, koliko košta novi Lamborghini Murcielago. Potpuno adekvatno?!

Autor: 426 Hemi
Slike: Lamborghini
Preuzeto sa: www.brzabrzina.com


Ostavite odgovor