Kako su nastali automatski menjači

automatski menjači

Automatski menjači

U SRED SAOBRAĆAJNOG ŠPICA, UMESTO DA NERVOZNO LEVOM NOGOM UPRAVLJATE KVAČILOM, SA AUTOMATSKIM MENJAČEM SE OPUSTITE I KONTROLIŠETE BRZINU SAMO PEDALAMA GASA I KOČNICE. ŠTA JE AUTOMATSKI MENJAČ I KOJE VERZIJE POSTOJE NA TRŽIŠTU

Ideja o automatskom menjaču u automobilu se javila vrlo rano, još početkom dvadesetih godina prošlog veka. Prvi automatski menjač patentiran je još 1923. godine, a u radu je koristio vodenu paru.

Na žalost, pokazao se kao komplikovan i neefikasan, pa su vozači morali da čekaju još desetak godina kako bi se pojavio prvi automatski menjač koji je u radu koristio hidrauličnu tečnost.

Ručica menjača hibridne tojote prijus

Ručica menjača hibridne tojote prijus

Prvi automatski menjač u serijsku proizvodnju je uveo General Motors 1940. godine sa komercijalnim nazivom “hidra matik”. Koncept je naišao na odličan prijem, naročito na tržištu SAD. Prvi automatski menjači su imali samo tri stepena prenosa, a pojedini proizvođači su se zadovoljavali uređajima sa smo dve brzine.

Planetarni menjač

Planetarni menjač

Jedna od prvih stvari koje je vlada SAD-a standardizovala je red po kojem su poređani načini rada na ručici menjača. Čuveni “PRND” raspored je propisan zakonom kako bi se sprečilo samovoljno i različito ređanje od modela do modela, što bi svakako moglo da dovede do opasnosti prilikom prelaska vozača iz jednog u drugačiji model automobila.

Zbog korišćenja hidraulike pod pritiskom i konvertora obrtnog momenta, automatski menjači su se pokazali kao manje efikasni od manuelnih. Pružali su slabije performanse i imali su veću potrošnju goriva.

Propisom standardizovani raspored na ručici automatskog menjača

Propisom standardizovani raspored na ručici automatskog menjača

Tek u poslednjih desetak godina, usavršavanjem mehanizma i upotrebom elektronike za regulisanje promene stepena prenosa, automatski menjači su dostigli, pa čak i prestigli manuelne.

Inženjeri su se decenijama trudili da usavrše automatike, pa je čak napravljeno i nekoliko potpuno drugačijih konstrukcija, poput transmisije sa kontinualnom promenom stepena prenosa (CVT), ili poluautomatskog menjača.

Konvertor obrtnog momenta automatskog menjača

Konvertor obrtnog momenta automatskog menjača

Standardni automatik

Osnovni deo standardnog automatika je konvertor obrtnog momenta koji služi da poveže motor i menjač. U osnovi, to su dve turbine potopljene u hidrauličnu tečnost preko koje jedna turbina pokreće drugu.

automatski menjači

Noviji modeli imaju blokadu kako bi se neutralisali gubici prilikom konstantne brzine. Sam menjač sadrži planetarne zupčanike pojedinih stepeni prenosa koji se puštaju u rad pomoću kvačila koje kontroliše centrifugalni kontroler.

CVT

Kako radi CVT?
U osnovi, menjač sa kontinualno promenljivim prenosnim odnosima je vrlo jednostavan. Sastoji se od dve špulne koje mogu da menjaju svoj prečnik i od jednog kiša koji ih povezuje. Smanjenjem prečnika jedne i povećanjem prečnika druge špulne menja se prenosni odnos i to kontinualno, bez trzaja.

Fordov CVT menjač

Fordov CVT menjač

Prednost CVT-a u odnosu na klasični automatik je to što ima mnogo manje mehaničkih gubitaka u radu. Takođe, CVT radi tako što drži motor na konstantnim obrtajima, dok automobil ubrzava promenom stepena prenosa. Rad na konstantim obrtajima je najefikasniji, zbog čega je potrošnja goriva smanjena, čak i u odnosu na manuelni menjač.

Volksvagenov DSG menjač

Volksvagenov DSG menjač

Polu-automatici
Po definiciji, poluautomatski menjač koristi menjačku kutiju manuelanog menjača, dok rad kvačila i promenu stepena prenosa vrši elektro-magnetni uređaj. Vremenom, poluautomatski menjač je usavršen, pa je sada u opticaju uređaj sa dve osovine i dva kvačila. Parni stepeni prenosa su na jednoj a neparni na drugoj osovini, pa je promena stepena prenosa naviše i naniže primetno brža i uglađenija u odnosu na prethodna rešenja.

Polu-automatici

Polu-automatici

Izvor: www.magazinauto.com

Ostavite odgovor