Istorija automobila

Istorija automobila

Uvod

Istorija automobila počinje još 1769. godine stvaranjem parom pogonjenih vozila sposobnih za transport tereta i ljudi. Godine 1806. pojavljuju se prva vozila pokretana motorom sa unutrašnjim sagorevanjem koji radi na gasno gorivo što je 1885. godine dovelo do uvođenja do danas sveprisutnog modernog benzinskog ili dizel motora sa unutrašnjem sagorevanjem. Automobili pokretani na električnu energiju pojavili su se na kratko na prelazu u XX vek nestavši iz upotrebe do kraja XX veka, ali su se početkom XXI veka ponovo pojavili. Rana istorija automobila može se podeliti u nekoliko faza na osnovu preovlađujućih načina pogona i vrste goriva. Kasniji periodi razvoja automobila definisani su trendovima u vezi spoljašnjeg izgleda, veličine automobila i potrošnje goriva.

Prvi automobili

Ferdinand Verbiest pripadnik jezuitske misije u Kini napravio je prvo vozilo na parni pogon 1672. godine kao poklon-igračku za kineskog cara. Vozilo je bilo dovoljno malih dimenzija da se njime nije moglo manuelno upravljati, ali je ostalo zabeleženo u istoriji kao prvo vozilo na parni pogon.

Samohodna vozila na parni pogon koja su dovoljno velika za prevoz ljudi i tereta prvi put su osmišljena krajem XVIII veka. Francuz Nicolas-Joseph Cugnot demonstrirao je svoje vozilo pod imenom Fardier à vapeur (teretna kola na paru), eksperimentalni artiljerski traktor na parni pogon 1770.-71. godine. Kako se dizajn ovog vozila pokazao nepraktičnim njegov izum nije dalje razvijan u rodnoj Francuskoj. Centar inovacija prebačen je na Veliku Britaniju. Godine 1784 William Murdoch napravio je radno vozilo na paru za prevoz tereta u mestu Redruth, a 1801. godine Richard Trevithick konstruisao je i provozao parno vozilo pune veličine ulicama Camborne-a.

Istorija automobila                                       Istorija automobila

Ovakva vozila su bila u modi i narednih nekoliko decenija inovacije kao što su ručna kočnica, transmisija za promenu brzina kao i razni upravljački mehanizmi, naglo su se razvijali. Neka vozila su bila komercijalno uspešna kroz obezbeđivanje masovnog transporta ljudi i tereta sve dok se protiv ovih velikih i u tadašnje vreme brzih vozila nije usvojio tzv. Locomotive Act 1865. godine, zakon koji je zahtevao da ispred samohodnih vozila na javnim putevima u Ujedinjenom Kraljevstvu prethodi čovek koji maše crvenom zastavom i duva u rog radi upozorenja pešacima. Ovakav zakon definitivno je zaustavio razvoj automobila u Velikoj Britaniji do kraja XIX veka, tako da su pronalazači i inženjeri pomerili svoje napore ka poboljšanju razvoja železničkih lokomotiva i šinskog prevoza. Zakon nije bio ukinut do 1896. godine, iako je potreba za mahanjem crvenom zastavicom izbačena 1878. godine. Prvi automobilski patent u Sjedinjenim Američkim Državama podneo je Oliver Evans 1789. godine, kako je on to zamislio ilustruje prva fotografija.

Posle uloženih velikih napora 1815. godine, profesor Josef Bozek sa Prague Polytechnich akademije napravio je automobil pogonjen na naftnu paru. Walter Hancock graditelj i vozač londonskih autobusa na paru konstruisao je 1838 godine otvorena kola sa četiri sedišta na parni pogon. Ono što neki ljudi definišu kao prvi „pravi“ automobil proizvedeno je od strane francuskog konstruktora Amédée Bollée-a 1873. godine. On je napravio samohodno parno vozilo za prevoz putnika.

                                       

Amerikanac George B. Selden podneo zahtev za sličan patent 8. maja 1879. godine. Njegov patent sadržao je ne samo motor, nego i kompletno vozilo sa četiri točka. Selden je podneo niz amandmana svom zahtevu za patent koji se odvojio od pravnog procesa, što je rezultiralo kašnjenjem od 16 godina pre nego što je patent US 549160 odobren 5. novembra 1895. godine. Nemac Karl Benz pronalazač brojnih srodnih automobilskih tehnologija, dobio je odobrenje za svoj auto patent 1886. godine. Četvorotaktni benzinski motor sa unutrašnjim sagorevanjem koji predstavlja najčešći oblik modernog automobilskog pogona stvorio je Nikolaus Otto. Slični četvorotaktni dizel motor izmislio je Rudolf Diesel. Gorivna ćelija na vodonik, jedna od tehnologija slavljenih kao zamena za benzin kao izvor energije za motor otkrivena je od strane Christian Friedrich Schönbein-a 1838. godine. Električni automobil na baterije svoje početke duguje Ányos Jedlik-u jednom od. pronalazača elektromotora i Gaston Planté-u pronalazaču olovne baterije iz 1859. godine.
Prvi teretni automobil pogodan za upotrebu na tadašnjim putevima u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je parno vozilo izmišljeno 1871. godine od strane Dr. J.W. Carhart-a, člana Methodist Episcopal Church iz mesta Racine u Viskonsinu. To je opredelilo državu Viskonsin da 1875. godine ponudi nagradu od 10.000 dolara onome ko proizvede praktičnu zamenu korišćenju konja i drugih životinja za vuču. Propisano je da vozilo mora održavati prosečnu brzinu od pet kilometara na sat na putu dužine 200 milja (320 kilometara). Ponuda je dovela do prve organizovane međugradske trke automobila u Sjedinjenim Američkim Državama 16. jula 1878. godine između mesta Green Bay i Madison u Viskonsinu. Trasa trke prolazila je kroz mesta Appleton, Oshkosh, Waupun, Watertown, Fort Atkinson i Janesville. Iako je prijavljeno sedam vozila, iz svakog mesta po jedno, registrovana su samo dva za trku: vozila iz mesta Green Bay i Oshkosh. Vozilo iz Green Bay-a bilo je brže, ali se raspalo pre završetka trke. Vozilo iz Oshkosh-a završilo je 200 milja dugačku trku za 33 sata i 27 minuta uz postignutu prosečnu brzinu od šest kilometara na sat. Pobednik je tek sledeće godine dobio polovinu nagrade namenjen za pobednika trke.

Automobili na parni pogon nastavili su svoj razvoj sve do početka XX veka, ali širenje benzinskih motora kao glavnog pogonskog izbora u XIX veku označilo je njihov kraj. Da li će se takva ideja ikada roditi u budućim tehnološkim epohama ostaje da se vidi. U 1950-im godina prošlog veka pojavio se interes izgradnje automobila pogonjenih na paru dobijenu hlađenjem malih nuklearnih reaktora, ali su opasnosti svojstvene nuklearnim tehnologijama uskoro raspršile ovu ideju. Potreba za globalnim promenama usled potrošnje energetskih izvora uz ideje i rešenja o održivosti i energetskoj nezavisnosti, dovelo je inženjere XXI veka da ponovo razmišljaju o potencijalnim mogućnostima korišćenja pare čak i ako energija savremenih energetskih izvora bude kontrolisana, kao što su napredne električne baterije, gorivne ćelije, biogoriva ili drugo. Godine 1828. Ányos Jedlik, Mađar koji je izmislio prvu verziju električnog motora, napravio je mali model automobila pokretan sopstvenim elektro-motorom. Kovač iz Vermont-a, SAD, Thomas Davenport izumitelj prvog američkog DC električnog motora instalirao je 1834. godine sopstveni motor u mali automobil koji je radio na kratkoj kružnoj elektrificiranoj stazi. Godine 1835. profesor Sibrandus Stratingh iz Groningen-a, Holandija, i njegov pomoćnik Christopher Becker stvaraju mali električni automobil pokretan nepunjivim gorivnim ćelijama. Škot Robert Davidson 1838. godine pravi električnu lokomotivu koja dostiže brzinu od šest kilometara na sat. U Engleskoj je odobren patent iz 1840. godine koji se odnosio na korišćenje pruge kao provodnika električne struje, slično američkim patentima izdatim Lilley-u i Colten-u 1847. godine. Između 1832. i 1839. godine, Robert Anderson iz Škotske izumeo je prva električna otvorena kola za prevoz pokretana nepunjivim gorivnim ćelijama.

Prvi pokušaji proizvodnje i korišćenja motora sa unutrašnjim sagorevanjem sputani su nedostatkom odgovarajućih goriva, naročito tečnih, tako da su takvi najraniji motori koristili gasne smeše kao pogonsko gorivo. Godine 1806. švajcarski inženjer François Isaac de Rivaz izgradio je motor koga pokreće unutrašnje sagorevanje smeše vodonika i kiseonika. Englez Samuel Brawn testirao je 1826. godine svoj motor sa unutrašnjim sagorevanjem koji koristi vodonično gorivo za pogon vozila kojim se popeo na Shooters Hill u jugoistočnom Londonu. Belgijanac Etienne Lenoir izumeo je 1860. godine tzv. Hippomobile sa jedno-cilindričnim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem pogonjenim na vodonik kojim je napravio test vožnju od Pariza do Joinville-le-Pont-a 1860. godine u dužini od devet kilometara koja je trajala oko tri sata. Kasnija verzija automobila pokretana je na tzv. rudarski gas. Automobil proizvođača Delamare-Deboutteville-a patentiran je i isprobavan u toku 1884. godine. U Beču, tada Austro-Ugarska, 1870. godine pronalazač Siegfried Marcus postavio je motor sa unutrašnjim sagorevanjem pokretan benzinom na ručna kolica čime je postao prvi čovek koji je uspeo da pokrene vozilo pomoću benzinskog motora. Danas je ovaj automobil poznat kao „prvi Marcus-ov automobil“. Godine 1883. Marcus je obezbedio nemački patent za niskonaponski sistem paljenja magnetnog tipa što mu je bio jedini automobilski patent. Ovakav dizajn koristio je kod svih drugih motora kao i kod sledećeg automobila sa četiri sedišta pod nazivom „drugi Marcus-ov automobil“ 1888./89. godine. Ovakvo paljenje motora u saradnji sa tzv. rotirajućim karburatorom napravilo je od drugog Marcus-ovog automobila veoma inovativno vozilo. Opšte je prihvaćeno da su prvi praktični automobili sa benzinskim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem napravljeni gotovo istovremeno kod nekoliko nemačkih pronalazača koji su radili samostalno i nezavisno jedni od drugih. Karl Benz je napravio svoj prvi automobil 1885. godine u Mannheim-u. Benz je dobio patent za svoj automobil 29. januara 1886. godine i počeo prvu proizvodnju automobila 1888. godine, nakon što je Bertha Benz, njegova žena, dokazala da je vozilo bez konjske vuče apsolutno pogodno za svakodnevnu upotrebu prvom dužom vožnjom u avgustu 1888. godine od Mannheim-a do Pforzheim-a i nazad. Ubrzo nakon toga, Gottlieb Daimler i Wilhelm Maybach su u Stuttgart-u 1889. godine dizajnirali prvi pravi automobil po sopstvenom projektu, a da to nisu bila konjska vučna kolica opremljen motorom. Njima se takođe pripisuje pronalazak prvog motorcikla 1886. godine.

                                               

Međutim, italijan Enrico Bernardi sa University of Padua 1882. godine patentirao je jedno-cilindrični dizel motor od 0,024 konjske snage i 122 cm3 zapremine postavljajući ga na tricikl svog sina, što ga čini prvim kandidatom za pronalazak prvog automobila i motorcikla. Bernardi je povećao tricikl 1892. godine sa mogućnošću da ponese dve odrasle osobe. Jedan od prvih dizel pogonjenih automobila sa četiri točka u Velikoj Britaniji napravljen je u Birmingham-u 1895. godine od strane Frederick William Lanchester-a koji je takođe patentirao prvu disk kočnicu. Prvi električni starter motora instalirao je na automobil pod nazivom Arnold, adaptaciji automobila Benz Velo između 1895. i 1898. godine. Usled raznih svetskih previranja mnogi rani automobilski pioniri su skoro potpuno zaboravljeni. 1891. godine John William Lambert napravio je vozilo sa tri točka u Ohio City-ju, Ohio, koje je uništeno u požaru iste godine, dok je Henry Nadig konstruisao automobil sa četiri točka u mestu Allentown, Pennsylvania. To verovatno nisu bili jedini nepravedno zaboravljeni automobilski pronalazači.

Doba veterana

Prva proizvodnja automobila počela je 1888 godine u Nemačkoj kod Karl Benz-a i u Francuskoj od strane Emile Roger-a po licenci Benz-a. Tih godina pojavili su se i mnogi drugi uključujući i graditelje tricikala Rudolf Egg-a, Edward Butler-a i Léon Bollée-a. Bollée koristeći ugrađeni 650 ccm motor sopstvenog dizajna omogućava svom vozaču Jamin-u da ostvari prosečnu brzinu od 45 kilometara na sat 1897. godine na trci Paris-Tourville. Do 1900. godine masovna proizvodnja automobila počinje u Francuskoj i SAD. Prva kompanija formirana isključivo za proizvodnju automobila bila je Panhard et Levassor u Francuskoj, gde je takođe prvi put predstavljen prvi četvorocilindrični motor sa unutrašnjim sagorevanjem. Panhard je osnovan 1889., a ubrzo zatim Peugeot dve godine kasnije.

Do početka XX veka automobilska industrija počela je svoj uzlet u Zapadnoj Evropi, posebno u Francuskoj, gde je proizvedeno 30.204 komada automobila 1903 godine što je predstavljalo 48,8 odsto tadašnje svetske proizvodnje automobila. U SAD su braća Charles i Frank Duryea osnovali Duryea Motor Wagon Company 1893. godine postavši prva američka automobilska kompanija za proizvodnju automobila. Međutim, tada je Ransom E. Olds i njegov Olds Motor Vehicle Company (kasnije poznat kao Oldsmobile) dominirao početnom erom automobilske proizvodnje. Njegova proizvodnja linija pokrenuta je 1902. godine. Američka Thomas B. Jeffery Company razvila je masovnu proizvodnju drugog modela automobila proizvevši i prodavši 1.500 komada modela Rambler u prvoj godini rada, što predstavlja jednu šestinu svih postojećih putničkih automobila u SAD u to vreme. U roku od godinu dana, Cadilac (formiran od strane Henry Ford Company), Winton i Ford takođe su počeli proizvodnju više hiljada automobila na godišnjem nivou.

U sledećih nekoliko godina vrtoglavo je porastao asortiman automobilskih tehnologija koje je proizvodilo na stotine proizvođača širom zapadnog sveta. Automobili na parni, električni i dizel- benzinski pogon, takmičili su se već decenijama sa benzinskim motorima sa unutrašnjim sagorevanjem ostvarujući dominaciju početkom XX veka. Dizajnirani su automobili sa dva ili čak četiri motora, a zapremina motora porasla je na više od deset litara. Mnoga tadašnja savremena rešenja uključujući gasne ili električne hibride, motore sa više ventila, duple bregaste osovine i pogon na sva četiri točka odbačena su od strane proizvođača vozila. Godine 1898. Louis Renault ugrađujući izmenjeni De Dion-Bouton motor sa fiksnom kardanskom osovinom i prstenastim Pinion reduktorom kreirao je „možda prvi vrući automobilski model u istoriji“, ubacujući sebe i svoju braću Renault u automobilsku industriju. Inovacija je brzo primenjena bez jasnih standarda za osnovnu arhitekturu vozila, dizajnerske stilove, ugrađeni materijal ili kontrolu.

Mnogi automobili iz tog perioda koristili su drvenu ručku pre nego volan za upravljanje. Tokom 1903. godine model Rambler imao je standardizovani volan prebacujući tako položaj vozača na levu stranu vozila. Većina automobila kretala se koristeći samo jednu brzinu. Lančani prenos snage bio je dominantan u odnosu na pogonsko vratilo, a zatvoreni automobili bili su izuzetno retki. Doboš kočnice su uvedene od strane Renault-a 1902. godine. Naredne godine holandski dizajner Jacobus Spijker pravi prvi trkački automobil sa pogonom na sva četiri točka koji se nikada nije takmičio.

Tako je ostalo sve do 1965. godine kada se pojavljuje engleski model Jensen FF, prvi automobil sa takvim pogonom koji je korišćen u masovnoj proizvodnji automobila. Inovacije nisu bile ograničene na sama vozila, nego su izazivale i druge promene. Povećanje broja automobila pokreće rast naftne industrije kao i razvoj tehnologije za proizvodnju benzina (zamenjujući kerozin i ulje iz uglja) uz poboljšanja vezna za maziva i mineralna ulja (kao zamena za životinjska i ulja od žitarica) otporna na toplotu. Pojava automobila u svakodnevnom životu ljudi izazivala je i određene socijalne efekte. Pojavile su se muzičke numere o automobilima kao što je „In My Merry Oldsmobile“, dok je 1896. godine William Jennings Bryan postao prvi američki predsednički kandidat koji je za kampanju koristio automobil (poklon kompanije Mueller) u mestu Decatur, Ilinois. Tri godine kasnije izvesni Jacob German započeo je tradiciju New York City Cabdriver-a (Njujorških taksista) kada je vozio duž Lexington Avenue „nemarnom“ brzinom od 19 km/h. Takođe, 1899. godine u mestu Akron, Ohajo, pojavilo se prvo samohodno policijsko vozilo za prevoz zatvorenika tzv. Paddy wagon.

Od 1900. godine počelo se govoriti o nacionalnim automobilskim industrijama u mnogim zemljama širom sveta uključujući Belgiju (proizvođač Vincke koji kopra Benz-a; Germain kao pseudo-Panhard proizvođač automobila; Linon i Nagant, oba bazirana na modelima Gobron-Brillié), Švajcarsku (predvođena proizvođačima kao što su Fritz Henriod, Rudolf Egg, Saurer, Johann Weber i Lorenz Popp), Vagnfabrik AB u Švedskoj, Hammel (po A. F. Hammel-u i H. U. Johansen-u iz Kopenhagena, Danska, koji su proizveli samo jedan automobil 1886. godine), Irgens (počeo u Bergen-u, Norveška 1883. godine, ali bez uspeha), Italija (gde je FIAT počeo sa radom 1899. godine) kao i u dalekoj Australiji (gde je kompanija Pioneer otvorila prodavnicu vozila 1898. godine sa već arhaičnim teretnim vozilom na parafinski pogon). U međuvremenu izvoz automobila počeo je svoj globalni rast sa prvim Koch izveženim automobilima i kamionima iz Francuske u Tunis, Egipat, Iran kao i u tadašnju Holandsku Istočnu Indiju. Dana 5. novembra 1895. godine George B. Selden dobio je u SAD patent za dvotaktni automobilski motor (US Patent 549160). Taj patent uradio je više kao ometač nego kao pokretač razvoja automobila u SAD. Selden licencira svoj patent kod većine glavnih američkih proizvođača automobila prikupljajući tako novčanu taksu na svakom proizvedenom automobilu.

Braća Studebaker pošto su postali vodeći svetski proizvođači vozila sa konjskom vučom, prave prelaz ka električnim automobilima 1902. i benzinskim motorima 1904. godine nastavljajući dalju gradnju zaprežnih vozila sve do 1919. godine. Godine 1908. prvi južnoamerički automobil napravljen je u Peruu pod nazivom Grieve. Motorna vozila su se takođe veoma rano izvozila u britanske kolonije tako da se prvi motorni automobil pojavio 1897. godine u Indiji. Tokom ovog perioda razvoja automobili su viđeni više kao novina nego kao istinski koristan svakodnevni uređaj. Kvarovi su bili česti, gorivo je bilo teško nabaviti, putevi pogodni za putovanje su bili oskudni, a brze inovacije značile su da je jednogodišnji automobil brzo postajao gotovo bezvredan. Glavni pomak u dokazivanju korisnosti automobila došao je istorijskom vožnjom Bertha-e Benz 1888. godine kada je prešla više od 80 kilometara od Mannheim-a do Pforzheim-a kako bi ljudi postali svesni potencijala vozila koje proizvodi njen muž Karl Benz. Njegovi automobili su postali svetski priznati tek kada je Horatio Nelson Jackson uspešno izveo transkontinentalnu vožnju preko SAD 1903. godine. Dok su neki proizvođači snabdevali vozila vulkanizerskim kompletom za popravku guma, proizvođač Rambler bio je prvi koji je 1909. godine opremio svoje automobile rezervnom gumom koja je bila montirana na zadnjem delu automobila.

Nazvano zbog široke upotrebu mesinga u Sjedinjenim Američkim Državama, tzv.mesingano ili Edwardian-sko doba trajalo je od 1905. godine do početka Prvog svetskog rata 1914. godine. U roku od 15 godina razni eksperimentalni dizajni i alternativni sistemi pogona automobila biće potpuno marginalizovani. Iako su tadašnji moderni putnički automobili izmišljeni ranije, na putevima ih nije bilo u većem broju sve dok Panhard-Levassor-ov tzv. Système Panhard nije široko licenciran i usvojen tako da su konačno stvoreni prepoznatljivi i standardizovani automobili. Ovakav automobilski sistem poseduje napred postavljeni motor sa unutrašnjim sagorevanjem, a pogon šalje na zadnju osovinu (zadnje točkove) preko kliznog sistema prenosa brzina. Do 1906. godine razvoj parnih automobila doživeo je veliki napredak i oni su bili među najbržim drumskim vozilima u tom periodu. Tokom ovog perioda automobilska tehnologija brzo se razvijala zahvaljujući stotinama malih proizvođača koji su se takmičili da dobiju pažnju ostalog sveta. Ključni pronalasci bili su električni sistem za paljenje (preko dinamomotor-a na modelu Arnold 1898. godine do patenta Robert Bosch-a iz 1903. godine koji se i danas koristi), nezavisno oslanjanje vozila (koga je zapravo osmislio Bollee 1873. godine) i sistema kočnica na sva četiri točka (po ideji Arrol-Johnston Company iz Škotske 1909. godine). Lisnate opruge bile su u širokoj upotrebi za ogibljenje automobila iako su mnogi drugi sistemi i dalje bili u upotrebi sa materijalima od tvrdog čelika i ojačanog drveta. Menjač i kontrole ubrzanja/usporenja su široko prihvaćene omogućavajući razne krstareće brzine automobila, mada su vozila generalno i dalje imala diskretno podešen sistem menjanja brzina, a ne preko promenljivog sistema poznatog u automobilima kasnijih epoha. Sigurnosno staklo na prozorima automobila takođe se pojavilo u tom periodu patentirano od strane John Wood-a u Engleskoj 1905. godine, mada je postalo standardna oprema automobila tek 1926. godine na modelu Rickenbacker.

Između 1907. i 1912. godine u SAD vozilo tipa High-wheel Motor Buggy bilo je u svom zenitu sa preko sedamdeset pet proizvođača, uključujući Holsman (Čikago), IHC (Čikago) i Sears (koji je prodavao kola preko kataloga). Ovu vrstu vozila zameniće vanvremenski Ford Model T. Godine 1912. kompanije Hupp u SAD i BSA u Velikoj Britaniji postaju pioniri korišćenja kompletnog čeličnog tela automobila, a njima se 1924. godine pridružio i Dodge proizvodeći telo za Ford Model T. Iako će proći još dve decenije do upotrebe kompletnog čeličnog tela automobila kao standarda promena je doprinela smanjenju zaliha kvalitetnog drveta koje je počelo da se koristi za izradu nameštaja.

                                             

Neki primeri najpoznatijih automobila iz tog perioda su:

1908. – 1927. Ford Model T – najčešće proizvedeni i prodavani automobil u ovom periodu. On je koristio tzv. planetary transmission sistem i imao je sistem kontrole brzine zasnovan na pedalama. Ford T proglašen je za najuticajniji automobil XX veka u gotovo svim međunarodnim automobilskim izborima.
1910. – 1922. Mercer Raceabout – smatra se jednim od prvih sportskih automobila. Raceabout je plenio poglede javnosti zahvaljujući svojoj izrazito sportskoj vožnji na sličan način kao što su kasnije radili modeli American i Hispano-Suiza Alphonso.
1910. – 1920. Bugatti Type 13 – najznačajniji trkački model tog vremena sa naprednim rešenjima inženjerstva i dizajna. Slični modeli su kasnije bili Bugatti Type 15, 17, 22, i 23.

Popularno doba

Ovaj period trajao je od kraja Prvog svetskog rata 1918. godine do početka Velike svetske krize i sunovrata berzi na Wall Street-u 1929. godine. Tokom ovog razdoblja automobili sa prednje postavljenim motorom uz zatvorene putničke kabine i standardizovane kontrole upravljanja počinju svoju dominaciju. Godine 1919. čak 90 odsto prodatih automobila bili su otvoreni, a do 1929. godine 90 odsto prodatih automobila imalo je zatvorenu kabinu. Razvoj motora sa unutrašnjim sagorevanjem išao je i dalje brzim tempom tako da su se pojavili motori sa više ventila i bregastom osovinom iznad glave motora koji su bili visoko kvalitetni, a tu su bili V8, V12 pa čak i V16 motori koji su pravljeni za ultra bogatu klijentelu. Tih godina izmišljene su hidraulične kočnice od strane Malcolm Loughead-a koje je prvi put primenio Duesenberg za svoj Model A iz 1921. godine. Tri godine kasnije Hermann Rieseler iz kompanije Vulcan Motor izumeo je prvi automatski menjač koji je imao dva tzv. planetarna menjača brzina, pretvarač obrtnog momenta i zaključavanje kvačila. Ovaj menjač nikada nije ušao u serijsku proizvodnju ostavši samo kao opcija na raspolaganju proizvođačima automobila do 1940. godine. Pri kraju ovog perioda pojavilo se kaljeno staklo sada kao standardna oprema na bočnim prozorima, a izmišljeno je u Francuskoj. U ovoj eri korišćen je revolucionarni tzv. ponton dizajn automobila bez zglobnih blatobrana, pragova za penjanje u automobil i drugih ne-kompaktnih elementa koji su korišćeni u malim serijama, ali masovna proizvodnja tako dizajniranih automobila počela je znatno kasnije posle Drugog svetskog rata.

Primeri najznačajnijih automobila iz ovog perioda su:
1922. – 1939. Austin 7 – ovo je bio jedan od najčešće kopiranih automobila ikada služeći kao polazna osnova raznim proizvođačima automobila širom sveta od BMW-a do Nissan-a.
1922. – 1931. Lancia Lambda – veoma napredan automobil za to vreme, prvi automobil koga karakteriše tzv. monocoque noseće nezavisno telo i prednje ogibljenje.
1924. – 1929. Bugatti Type 35 – Type 35 bio je jedan od najuspešnijih trkačkih automobila svih vremena sa više od 1.000 pobeda u pet godina takmičenja.
1925. – 1928. Hanomag 2/10 PS – rani primer uspešnog tzv. ponton dizajna i stila.
1927. – 1931. Ford Model A – nakon predugog zadržavanja Model T-a u proizvodnji, Ford je izašao iz prošlosti proizvodnjom novog Model A od 1927 godine. Više od 4 miliona proizvedenih automobila čine ga najprodavanijim modelom tog perioda. Ford A bio je prototip početka masovne proizvodnje automobila u SSSR-u kao model GAZ A.
1930. – 1937. Cadillac V-16 – proizveden u jeku razvoja automobila 30-ih godina prošlog veka ovaj model sa V16 motorom pridružio se modelu Bugatti Royale kao jedan od legendarnih ultra luksuznih automobila tog doba.

                                                 

Predratno doba

Predratno doba klasičnog automobilizma počelo je Velikom svetskom krizom 1930. godine, a završilo se svetskim oporavkom posle Drugog svetskog rata 1948. godine. U ovom periodu razvoja vozila sa integrisanim branicima i potpuno zatvorenim kabinama počela su da dominiraju svetom. Automobili su imali novo limuzinsko telo sa putničkim delom koji uključuje kovčeg ili prtljažnik za teret na zadnjem delu. Stari automobili sa otvorenim krovom tipa runabout, phaeton i touring postepeno su nestajali do kraja klasične epohe, a na novim automobilima pojavila su se prednja i zadnja krila, veće stranice i prednja svetla (farovi) koji su se postepeno integrisali sa telom automobila. Do 1930. godine izmišljena je većina mehaničke tehnologije koja se koristi u današnjim automobilima, mada su se neke stvari kasnije „ponovo izmišljale“ od strane nekog drugog pronalazača. Na primer, prednji pogon ponovo uvodi André Citroën lansiranjem modela Traction Avant 1934. godine iako se takav pogon pojavio nekoliko godina ranije u putničkim automobilima proizvođača Alvis i Cord, a kod trkačkih automobila kod marke Miller još davne 1897. godine. U istom duhu nezavisno ogibljenje prvobitno je zamišljeno od strane Amédée Bolléea još 1873. godine, ali se u proizvodnji pojavilo kod malolitražnog modela Mercedes-Benz 380, 1933. godine što je dovelo do njegovog sve većeg korišćenja od strane američkih proizvođača automobila. Tih godina broj proizvođača automobila naglo je opao kako se automobilska industrija konsolidovala i sazrela, zahvaljujući delom efektima Velike svetske ekonomske krize.

                                                  

                                                  

Primeri najpoznatijih predratnih automobila su:

1932. – 1939. Alvis Speed 20 i Speed 25 – prvi automobili sa potpuno sinhronim menjačem.
1932. – 1948. Ford V-8 (Model B) – uvođenjem moćnog rednog V8 motora u serijska vozila Ford postavlja nove standarde za performanse i efikasnost motora.
1934. – 1940. Bugatti Type 57 – jedinstveni rafinirani automobil za bogate kupce.
1934. – 1956. Citroen Traction Avant – prvi masovno proizvedeni automobil sa pogonom na prednje točkove izgrađen na monocoque šasiji.
1936. – 1955. MG-T Series – sportski automobili za mlade vozače po veoma pristupačnoj ceni.
1938. – 2003. Volkswagen Beetle – dizajniran kao štedljiv i jeftin automobil proizvodio se više od 60 godina uz minimalnu promenu osnovnog izgleda. To je najveća proizvodnja jednog modela u istoriji sa preko dvadeset miliona proizvedenih automobila u nekoliko zemalja. Automobil je osvojio četvrto mesto na takmičenju Car of the XX Century. Nova verzija ovog automobila kao odraz i stil originalnog modela proizvedena je u XXI veku.
1936. – 1939. Rolls-Royce Phantom III – sa V12 motorom predstavlja vrhunac predratnog inženjeringa, kao i sa tehnološkim napretkom koji nije viđen kod većine drugih proizvođača do 1960 godine. Posedovao je superiorne performanse i odličan kvalitet izrade.

                                               

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Posleratno doba

Od Drugog svetskog rata automobilski dizajn doživeo je revoluciju izmenom tada prihvaćenog ponton stila. Jedni od prvih predstavnika masovno proizvedenih automobila bili su sovjetski GAZ-M20 Pobeda, britanski Standard Vanguard, američki Studebaker Champion i Kaiser Special, mali češki luksuzni Tatra T600 Tatraplan i italijanski Cisitalia 220 Sportcar. Automobilski dizajn i proizvodnja konačno su izašli iz vojne orijentacije i drugih senki rata 1949. godine kada su u SAD uvedeni visoko-kompresovani V8 motori i savremene karoserije kod General Motors brendova Oldsmobile i Cadillac. Takozvano unibody ogibljenje iz 1951. godine kod modela Ford Consul pridružilo se modelima Morris Minor 1948. i 1949. godine i modelu Rover P4 u buđenju automobilskog tržišta u Ujedinjenom Kraljevstvu. U Italiji Enco Ferrari počinje proizvodnju modela Ferrari 250, baš kao što je Lancia predstavila revolucionarni model Aurelia sa V6 motorom. Tokom 1950-ih godina snaga motora i brzina vozila je značajno porasla, dizajn je postao više integrisan i novo dizjanirani automobili se voze širom sveta. Engleski Mini konstruktora Alec Issigonis-a i Fiat-ov model 500 šire se Evropom, dok slični mali tzv. Kei automobili počinju prvi put da se sklapaju i voze u Japanu. Legendarni model Volkswagen Beetle preživevši Hitlerovu Nemačku, prodrmao je mala auto tržišta na Južno-Američkom kontinentu. Ultra luksuzne limuzine razvijene u SAD po modelu Cadillac Eldorado Brougham ponovo se pojavljuju posle dugog odsustva, kao i tzv. Grand Tourer (GT) automobili kao što je model Ferrari America.

Tržište se malo promenilo u 1960-im kada je Detroit počeo da brine o stranoj konkurenciji, kada su evropski proizvođači usvajili sve bolju tehnologiju, a Japan se pojavio kao ozbilja auto-proizvođačka nacija. General Motors, Chrysler i Ford pokušavaju proizvodnju malih automobila sličnih modelu GM-A-Body, ali su u tome imali malo uspeha. Redukovan uvoz i re-bedžing automobila preplavio je SAD i Veliku Britaniju kao British Motor Corporation (BMC) koji su konsolidovali tržište. BMC-ov revolucionarni mali model Mini koji se prvi put pojavio 1959 imao je odlične prodajne rezultate širom sveta. Mini-ji su se prodavali pod imenima Austin i Morris sve dok Mini nije postao marka sama po sebi 1969 godine. Trend korporativne konsolidacije automobilske industrije i tržišta dostigla je Italija preko proizvođača kao što su Maserati, Ferrari i Lancia koji su kupili veće kompanije. Do kraja decenije broj automobilskih marki je znatno smanjen. U SAD performanse postaju osnovni fokus marketinga što se vidi na primerima tzv. Pony i Muscle automobila. Godine 1964. pojavljuje se glamurozni model Ford Mustang. Godine 1967. Chevrolet izbacuje model Camaro i objavljuje da će se takmičiti sa Mustang-om. Međutim, sve se promenilo 1973. godine usled izbijanja naftne krize, primenom pravila o emisiji izduvnih gasova automobila, pojavom japanskog i evropskog izvoza kao i stagnacijom inovacija što je sve izazvalo opšti haos u američkoj auto-industriji. Iako pomalo ironično velike limuzine imale su svoj veliki povratak u godinama između energetskih kriza, kao što su kompanije Cadillac i Lincoln imale svoje najbolje prodajne godine ikada u kasnim 1970-im. Automobili skromnih performansi iz kompanija BMW, Toyota, Nissan zauzimaju mesta automobia sa velikim motorima iz SAD i Italije. Između vozila manjih dimenzija, velikih karavan automobila i novih trendova automobilskog dizajna u kasnijim godinama XX veka široko su rasprostranjeni tzv. Station Wagon (estate, break, kombi, универсал) automobili i nekomercijalna udobna vozila sa pogonom na sva četiri točka, tzv. Off-road vozila.

Na tehnološkom frontu, najveći pomak u to doba imala je rasprostranjena upotreba nezavisnih ogibljenja i šira primena ubrizgavanja goriva u motor kao i sve veći fokus na bezbednosti prilikom dizajna automobila. Najnovije tehnologije 1960-tih imali su model NSU sa Wankel motorom, gasne turbine i turbo motori. Od njih je samo poslednja turbo tehnologija koju je patentirao General Motors, a popularizovali BMW i SAAB, imla svoju široku primenu. Mazda je imala mnogo uspeha sa svojim tzv. Rotary motorom koji je, međutim, stekao reputaciju kao zagađivač vazduha i komplikovan motor za održavanje. Ostali Wankel licencirani proizvođači uključujući Mercedes-Benz i General Motors nikada nisu stavili svoje motore u proizvodnju posle naftne krize 1973. godine. Kompanije Rover i Chrysler eksperimentalno su proizvodile gasno-turbinske automobile, ali bez većeg prodajnog uspeha. Do kraja XX veka i kasnije američka Velika trojka (GM, Ford, Chrysler) delimično je izgubila vodeću poziciju proizvođača automobila, Japan postaje svetski lider u proizvodnji automobila dok masovna proizvodnja automobila počinje u mnogim Azijskim, Istočnoevropskim i drugim novim zemljama u svetu.

                                                                                                 

Značajni primeri posleratnih automobila su:

1946. – 1958. GAZ-M20 Pobeda – Sovjetski masovno proizvedeni automobil sa ponton dizajnom.
1947. – 1958. Standard Vanguard – Britanski teški automobil sa punim ponton dizajnom.
1948. – 1971. Morris Minor – popularan i tipičan rani posleratni automobil koji se izvozio širom sveta.
1953. – 1971. Chevrolet Bel Air i 1953 – 2002 Cadillac Eldorado Brougham – prvim posleratnim generacijama ljudi bili su svetli predstavnici zlatnog doba američkog automobilskog repnog dizajna.

                                                                                          

1955. – 1976. Citroen DS – jedinstven i neuobičajni predstavnik sa neobičnim ogibljenjem (hydropneumatic) i dizajnom. Ovaj automobil je osvojio treće mesto na takmičenju Car of the XX Century.
1959. – 2000. Mini – ovaj suštinski mali automobil je trajao četiri decenije i ostao jedan od najpoznatijih automobila svih vremena. Automobil je osvojio drugo mesto na takmičenju Car of the XX Century. Automobil ima svoju restilizovanu novu varijantu u XXI veku.
1961. – 1975. Jaguar E-Type – E-type je proslavio Jaguar na stazi i u salonima i bio je standard za dizajn i inovacije u 1960-im.
1963. – 1989. Porsche 911 – odlični skuplji mali sportski automobil koji je proslavio ovu kompaniju. Automobil je osvojio peto mesto na takmičenju Car of the XX Century, a model danas ima naslednike sličnog dizajna.

                                                                                              

1964. – danas Ford Mustang – tzv. Pony automobil koji je postao jedan od najprodavanijih i najomiljenijih kolekcionarskih automobila tog doba.
1966. – 1974. Fiat 124 – italijanski automobil koji je proizveden po licenci u mnogim drugim zemljama uključujući Sovjetski Savez, gde je kao model Vaz-2101 pokrenuo masovnu automobilizaciju države.
1967. – 1977 NSU Ro 80 – osnovni klinasti profil ovog dizajna mnogo je imitiran u narednim decenijama za razliku od njegove tehničke inovacije, rotacionog motora.
– 1967. – 2002. Chevrolet Camaro – tzv. Pony automobil koji je General Motors predstavio da se takmiči sa modelom Ford Mustang.
– 1969. – 1978 . Datsun 240Z – jedan od prvih japanskih sportskih automobila koji je postao hit u SAD otvorio je put za buduće japanske snage u automobilskoj industriji. To je pristupačan i dobro napravljen automobil koji je imao veliki uspeh kako na stazi tako i kod kupaca.

Moderno doba

Moderno doba se obično definiše kao poslednjih 25 godina pre tekuće godine, tj. 2012. godine. Međutim, postoje neke tehničke stvari i aspekti modernog dizajna koji razlikuju savremene automobile od modela iz prošlosti. Moderno doba postalo je jedno od doba najveće standardizacije, deljenja platformi i kompjuterski podržanog dizajniranja. Neki posebno evidentirani pomaci u modernom dobu automobilizma tiču se pogona na prednje točkove i pogona na svim točkovima, sve većeg korišćena dizel motora kao i sveprisutnost sistema za ubrizgavanje goriva. Iako su sva ova dostignuća pokušavana u ranijim epohama ona danas dominiraju tržištem, tako da je lako predvideti njihov značaj. Skoro svi savremeni putnički automobili koji imanju pogon na prednje točkove uz tzv. monocoque/unibody dizajn imaju poprečno montirane motore, mada je ovaj dizajn smatran radikalnim u 1960-im. Karoserijski stilovi su se takođe promenili. Tri osnovne vrste su kompakt, limuzina i sportski automobil. Oni dominiraju današnjim tržištem kao i još relativno novi koncepti. Svi modeli su prvobitno naglasili praktičnost, ali su mutirali u snažno pogonjene luksuzne Crossover SUV automobile, sportske karavane i dvozapreminska MPV vozila. Uspon prodaje dostavnih kamiona u SAD i terenskih vozila širom sveta promenio je lice automobilizma, tako da ova vozila praktično drže više od polovine svetskog tržišta automobila. Značajna je i pojava jednozapreminskih MPV vozila (manji nekomercijalni putnički minivan-ovi) među kojima su prvi bili francuski Renault Scenic i u SAD Pontiac Trans Sport. Moderno doba je dovelo do brzorastuće potrebe za smanjenjem potrošnje goriva i efikasnosti motora. Kada je naftana kriza 1970-ih uslovila velike probleme u auto industriji usvojeni su kompjuterizovani sistemi upravljanja motorom, a snaga je počela da im naglo raste. U 1980-im moćni sportski automobili mogli su da proizvedu 200 konjskih snaga, a posle samo 20 godina prosečni putnički automobili imaju iste takve moćne motore sa odličnim performansama, mada postoje modeli koji nude i tri puta više snage.

Od 2009. godine Kina postaje apsolutni lider u proizvodnji automobila sa godišnjom proizvodnjom većom od SAD, Japana i Evrope. Pored velikog rasta proizvodnje automobila u azijskim i drugim zemljama novi zajednički ugovori i njihovi povremeni raskidi kod transnacionalnih korporacija i transnacionalnih grupa za proizvodnju zajedničkih auto-platformi postali su široko primenjeni u praksi. Od kraja XX veka nekoliko nagrađenih automobila i kamiona različitih klasa, proizvođača i iz različitih zemalja postali su veoma poznati kao što su vozila koja su pobedila na takmičenjima European Car of the Year, Car of the Year Japan, North American Car of the Year, World Car of the Year, Truck of the Year i International Car of the Year. Takođe, na takmičenju Car of the Century koje je održano u SAD automobil Ford Model T bio je imenovan kao najuticajniji automobil XX veka.

                                               

Vodeći primeri modernih automobila su:
1966. – danas Toyota Corolla – jednostavan mali japanski automobil koji je postao jedan od najprodavanijih automobila svih vremena.
1970. – danas Range Rover – prva prava kombinacija luksuza i pogona na sva četiri točka, prvi originalni SUV. Popularnost originalnog Classic Range Rover-a bila je neverovatna sve dok se novi model nije pojavio 1994 godine.
1973. – danas Mercedes-Benz S-Class – elektronski Anti-Lock Braking System, sigurnosni vazdušni jastuci, sigurnosni pojasevi sa predzatezačima i Electronic Traction Control System, svi oni su svoj debi imali na modelu S-klase. Ovi sistemi kasnije postaju standard u celom svetu automobilske industrije.

                                                                                                

1975. – danas BMW Series 3 – ova serija bila je po izboru raznih auto magazina na godišnjoj listi deset najboljih 17 puta, što je najduži period boravka na takvim listama.
1977. – danas Honda Accord saloon/sedan – ova japanska limuzina postala je najpopularniji automobil u Sjedinjenim Američkim Državama u 1990 godini i postavila parametre za buduće nove azijske limuzine.
1981. – 1989. Dodge Aries i Plymouth Reliant – ove tzv. K-cars sačuvao je Chrysler kao veliki proizvođač. Ovi modeli su bili neki od prvih uspešnih američkih automobila sa prednjim pogonom i štedljivi kompaktni automobili.
1983. – danas Chrysler Minivan – kutijasti dizajn Minivan-a skoro je potisnuo karavane sa tržišta i nagovestio današnji izgled crossover terenaca.

                                                 

1984. – danas Renault Espace – prvi masovno proizvedeni jednozapreminski automobil u nekomercijalnoj MPV klasi.
1986. – danas Ford Taurus – ova limuzina srednje klase sa prednjim pogonom i modernim kompjuterskim dizajnom dominira američkim tržištem kasnih 1980-ih.
1989. – 1999. Pontiac Trans Sport – bio je jedan od prvih tzv. One box dizajniranih automobila.
1997.– danas Toyota Prius – lansiran na japanskom tržištu u septembru 2010 godine dostigao je ukupnu svetsku prodaju od 2 miliona komada, postavši najlegendarnije hibridno električno vozilo na svetu.

                                                

1998. – danas Ford Focus – jedan od najpopularnijih hatchback automobila širom sveta koji je takođe i jedan od najbolje prodavanih automobila marke Ford u svetu.
2008. – danas Tata Nano – model Nano je najjeftiniji serijski automobil (cena 2200 američkih dolara) sa pozadi postavljenim motorom i četiri sedišta. To je putnički gradski automobil izrađen od strane indijske kompanije Tata Motors i namenjen prvenstveno indijskom tržištu.
2010. – danas Nissan Leaf i Chevrolet Volt – potpuno električni automobil i plug-in hibrid koji su lansirani na tržištima SAD i Japana u decembru 2010. godine, postavši prva masovno proizvedena vozila ove vrste.

Potencijalna budućnost automobilske tehnologije uključuje brojne alternativne izvore energije i materijale koji su razvijeni kako bi automobili postali energetski efikasniji sa smanjenim emisijama izduvnih gasova. Automobili će se sigurno razvijati na mnogo različitih načina. Sa porastom cene goriva budućnost automobila sada naginje ka štednji goriva, štednji energije, hibridnim vozilima, vozilima na električni pogon (baterije) i vozilima na gorivne ćelije. Jedan od velikih problema u razvoju čistijih i energetski efikasnih automobila je izbor motornog goriva. Niz vozila na alternativna goriva su predložena uključujući električne automobile, hidrogenske automobile, automobile na komprimovani vazduh i automobile na tečni azot. Obični automobili rade sa oko 15 odsto ukupne efikasnosti. Ostatak energije se gubi na rad motora u stajanju i u praznom hodu. Dakle, potencijal da se poboljša efikasnost potrošnje goriva sa naprednim tehnologijama je ogromna. Različite tehnologije su razvijene i iskorišćene za povećanje energetske efikasnosti kod konvencionalnih automobila što dovodi do uštede energije.

Regenerativna kočiona tehnologija štedi energiju kočenja i čuva je za kasniju upotrebu ili kao rezervnu energiju. Ovako dobijena energija služi za obnavljanje energije baterije u hibridnom vozilu. Nemački BMW Turbosteamer koncept koristi energiju iz izduvnih gasova tradicionalnog motora sa unutrašnjim sagorevanjem za pokretanje motora na paru koji povećava energetsku efikasnost za 15 odsto.


Hibrid na komprimovani vazduh ubacujue visoko komprimovani vazduh u motor i smanjuje potrošnju goriva za 30 odsto. Korišćenje otpadne toplote iz elektrana kao korisne mehaničke energije za razne oblike pogona se takođe razmatra. Korišćenje Computational Fluid Dynamics metoda u fazi projektovanja vozila može da proizvede vozila koja koriste znatno manje energije za razvijanje brzine Za ovo su odlični primeri koncepti Volkswagen 1-litre Car i Aptera 2 Series koji su se pojavili nedavno.

Materijali kao duraluminum, fiberglas, karbon fiber i karbonske nanocevi mogu u potpunosti zameniti sav čelik u automobilu uz potencijalno smanjnje težine i povećanje snage. Aluminijum, karbonska vlakana i fiberglas se danas koriste u automobilima sve više. Plastika i specijalna pena za izradu školjke automobila mogu obezbediti dodatnu sigurnost za pešake i ostale učesnike u saobraćaju u slučaju sudara.

                                               

Preuzeto sa: www.netauto.rs


Ostavite odgovor