GAZ Volga automobili – Istorija fabrike

GAZ

 GAZ

Iako je ruska auto industrija postojala još od nastanka automobila, teško je reći da je privlačila posebnu pažnju.

Posle Drugog svetskog rata Sovjeti polako počinju da menjaju svoju auto industriju. Prvi u nizu uspešnih automobila je bio GAZ – M20 Pobeda, dopadljivog dizajna koji je bio jedan od prvih potpuno novih automobila na svetu nakon završetka rata. Pobeda se pojavio u prodaji 1946. godine, a pored domaćeg tržišta se uspešno izvozio i u inostranstvo. Međutim, auto industrija je tih godina napredovala tolikom brzinom da je Pobeda već do ranih 1950ih godina bio zastareo automobil. Nakon smrti Staljina 1953., novi lider Nikita Hruščov je dao naređenje inženjerima GAZ-a da mu naprave moderan automobil koji bi prosečna porodica mogla da priušti, a da pri tom ne zaostaje za onim što lideri u Americi nude. Dizajner Alexander Nevzorov je počeo sa radom u novembru 1953., a GAZ je kupio Chevrolet Bel Air, Ford Customline i Plymouth Savoy kao inspiraciju. Iako je ideja bila da automobil ima tipičan ruski dizajn, konačne linije su u mnogoj meri podsećale na Ford.

Prvi prototip je bio gotov naredne godine sa 2.4L I4 motorom iz Pobede koji je razvijao 65KS, a izbor menjača je bio manuelni i automatik, svaki po tri brzine.

Ime modela je palo na Volga, a kao prvi ozbiljan test GAZ je poslao tri prototipa na ozbiljne off-road testove kao i testove izdržljivosti. Novinari su bili oduševljeni i došli do zaključka da je Volga dosta bolji automobil od Pobede. Dok se Hruščov hvalio kako je Volga stigao od ideje do serijskog modela za samo dve godine, realnost je bila potpuno drugačija. Tokom 1956., prve godine Volge na tržištu, proizvedeno je svega pet primeraka, od čega tri krajem oktobra. Po američkim standardima Volga je bio mali automobil, dugačak 4.83 metra, ali po evropskim standardima je predstavljao automobil za srednju klasu i mogao je komotno da primi šest odraslih osoba. Po uzoru na američke automobile, Volga je imala sat na struju, radio, a zadnja svetla i žmigavac su bili u jednom. Možda najprepoznatljiviji deo Volge je ipak bio logo srne na haubi, a kupac je dobijao izbor dva prednja sedišta i klupe. Najzanimljiviji deo je svakako bio gril, urađen po naređenju Generala Žukova, heroja iz Drugog svetskog rata i jednog od ključnih Staljinovih ljudi. Za svoje vreme Volga je takođe bila aerodinamičan model (0.42). Proizvodnja u većoj meri je počela 1957., a cena od 5400 rubalja nije bila prevelika. Međutim, u Evropi se još uvek osećale posledice od rata tako da su prvi kupci bili uglavnom tajna policija i vlada. Prvi modeli, poznati kao Series 1, su imali potpuno novi 2.4 L motor koji je razvijao 70 KS i takođe po prvi put neki ruski automobil je imao i automatski menjač. Međutim, automatski menjač je opstao na tržištu svega godinu dana pošto se većina ljudi opredelila za manuelni menjač, zbog lakšeg održavanja.

Prva serija automobila se delila na M21 (automatik), M21V (manuelni menjač) i M21A (taksi) dok su se modeli namenjeni za izvoz obeležavali sa M21D (automatik) i M21E (manual). Oba modela za izvoz su imala 2.4 L motor, ali sa 80 KS zahvaljujući nešto većoj kompresiji. Prva serija je opstala u proizvodnji do 1959., kada je stigla Serija 2 sa novim vertikalnim grilom koji se mogao dobiti u boji automobila ili od hroma. Branici su takođe zamenjeni sa novim, ali je najveća prednost bila je dodavanje M21H modela koji je imao volan na desnoj strani. Izvoz je počeo u velikoj meri, a Volga je posebno dobro primljena u Belgiji gde je nosio nadimak “Tenk na točkovima“. Iste godine Volga počinje da se takmiči i u auto-sportu sa pobedom na reliju “Hiljadu jezera“u Finskoj i trećim mestom na Grčkom reliju. Već tada Volga dobija visoku reputaciju. Mnogima se svidelo što je Volga poprilično odignuta od zemlje, ali je glavna karakteristika ipak bila koliko je automobil jednostavno urađen i lagan za održavanje. Postojale su čak i glasine da bi GAZ mogao da izvozi Volgu i u Ameriku, ali do toga nikada nije došlo. Treća serija je predstavljena 1962. godine i trajala je do 1970. Najveća promena je bila ispod haube gde je, pored standardnog I4 motora, sada ponuđen i 5.5 L V8 motor koji je razvijao 160 KS. Ovaj motor je međutim bio namenjen samo za političare i KGB i sa oznakom M23 samo 603 primerka je napravljeno u prvih devet godina proizvodnje. Ostale promene su se odnosile uglavnom na gril, kao i povećanje snage kod I4 motora na 75 KS (domaće tržište) i 85 KS (izvoz). Iste godine i Jurij Gagarin je dobio Volgu na poklon čime je GAZ želeo da simbolizuje dve ruske ikone.

GAZ je po prvi put ponudio i Volgu karavan 1963. koja je imala maksimalnu nosivost od 400 kg, a ova verzija je bila jako popularna u hitnoj pomoći. Nešto kasnije GAZ je eksperimentisao i sa van verzijom kao i 4×4 modelom, ali nijedan od njih nije ušao u serijsku proizvodnju. Tokom 1963. i dizel je postao opcija na modelima za izvoz, a izbor dizel motora se svodio na 1.6 L sa 43 KS (Perkins), 2.0 L sa 68 KS (Peugeot) i 2.2 L sa 65 KS (Rover). Perkinsov dizel je prvi ponuđen dok su ostala dva stigla nešto kasnije. Tokom prvih 15 godina proizvodnje GAZ je proizveo 638875 Volgi, od čega je najbolja godina bila 1968. kada je prodato 59680 primeraka.

Volge

Koliko je god prva generacija Volge bio popularan automobil, ipak je druga generacija promenila način na koji su ljudi gledali ruske automobile. Za Ruse GAZ-24 Volga je postao simbol i tokom dugog perioda je predstavljao najprodavaniji ruski automobil u izvozu, tako da nije bio redak primerak i u ostalim evropskim državama. Dok je M21 Volga ipak bio dizajnerska kopija Američkog 1955 Forda, M24 je bio poseban ruski automobil u svakom pogledu. M24 je imao sve karakteristike koje su ga proslavile, kao podatak da je snažan, odličan za sve puteve, a uz regularno održavanje mogao je večno da traje. Takođe je bio veći, udobniji i teži za kupovinu u poređenju sa prethodnikom. Razvoj M24 je počeo još početkom 1960ih godina, ali prvi prototip nije bio spreman sve do 1967. Linije su bile čiste sa minimalnim hromom, a iako su prototipovi imali četiri fara, kada je serijski model predstavljen taj broj je pao na dva. Prototip je takođe imao 3.0 L V6 motor sa 125 KS, ali su serijski modeli imali već poznati 2.4 L I4 motor, sada sa 95 KS. Taksi verzije su imale isti motor, ali sa 80 KS i mogle su da idu na jeftinije gorivo.

Tokom svoje duge istorije GAZ je uporno pokušavao da ponudi i motor sa šest cilindara, a mnogi različiti motori od strane BMW, Peugeota, Volva i Forda su testirani. Međutim, nijedan od njih nije prošao dalje od faz prototipa. Mnogo impresivniji je bio 2.1 L dizel motor (62 KS) koji je ubacivan u Volgu u Belgiji i bio namenjen samo za strana tržišta. Jedini menjač kao opcija je bio potpuno novi četvorostepeni manuelni. Zahvaljujući prijateljskim odnosima sa komunističkim državama, kao što su Kuba i Kina, oko 75000 Volga druge generacije je izvezeno u ove dve države. 1972. u ponudi se našao i karavan, a jako mali broj kabrioleta je napravljen za specijalne prilike u kojima su se političari vozili tokom parada.

GAZ-24 95 je bio poseban model sa pogonom na sva četiri točka koji je napravljen za političara Leonida Brežnjeva, a GAZ je po specijalnim narudžbinama napravio još nekoliko primeraka. Velika vest za 1973. godinu je bila povratak V8 motora, zapremine 5.5 L, koji je razvijao 190 KS i, kao i u prošlosti, i dalje je bio pravljen specijalno za KGB. Ovi modeli su imali trostepeni automatski menjač, a jedini način da se prepoznaju su bili dupli auspuh kao i dugačka antena. Nagađa se da je maksimalna brzina bila 179 km/h, ali ovaj podatak nikada nije potvrđen. Volga druge generacije je opstala na tržištu čak 18 godina bez većih promena, a najveća promena je viđena 1977. kada je kompletan enterijer dobio novi dizajn da se zadovolje novi standardi o sigurnosnim merama. Jedan od najređih modela je GAZ 24-56, koji se proizvodio samo 1978. sa volanom na desnoj strani i Peugetovim dizel motorom. Za razliku od ostalih dizel motora u Volgi koji su se ugrađivali samo u Belgiji, ovi modeli su rađeni u Rusiji sa ciljem za izvoz u države kao što su Singapur, Indija i Pakistan. Veruje se da je napravljeno manje od 1000 primeraka. Kao što smo spomenuli, Volga druge generacije je postala statusni simbol u Rusiji, ali za razliku od prethodnika više nije bila idealan automobil za prosečnog ruskog kupca. Naime, tokom godina Lada i Moskvič su predstavili jeftinije modele koji su pružali više za svoju cenu, pa se tako GAZ koncentrisao za proizvodnju modela za državne potrebe. Većina potencijalnih kupaca nisu bili u stanju ni da kupe novu Volgu već samo korišćene modele sa pređenih 100000 -150000 km.

Volge

Još tokom kasnih 1970 -ih je postalo jasno da Volgi trebaju promene, ali do toga nije došlo iz ranih razloga, pre svega finansijskih. Do ranih 1980 -ih godina GAZ se ipak dao na posao i predstavio treću generaciju 1982. Iako se očekivao novi model, 1982 Volga je bio u velikoj meri zasnovan na prethodniku sa novim prednjim i zadnjim delom da se zavaraju kupci da je ipak noviji model u pitanju. Tokom razvoja GAZ je planirao da koristi novi 3.0 L V6 motor kao standard, ali do toga nije došlo zbog naftne krize tokom ranih 1980 -ih godina, zbog čega je osnovni motor i dalje bio provereni 2.4 L I4 sa 105 KS, a nešto kasnije u ponudi se našao i 2.6 L sa 140 KS. Tokom prve dve godine samo KGB i vlada su mogli da dobiju Volgu, da bi serijska proizvodnja konačno počela 1984., ali većina onih koji su imali novac za Volgu su morali da čekaju na raspad SSSR pre nego što je Volga postala dostupna svima. Specijalno za KGB, GAZ je ponudio dva V8 motora, 4.2 L sa 160 KS i 5.5 L sa 220 KS. Zanimljiv podatak kod ovih modela je što se pola cilindara gasilo pri regularnoj vožnji, a kasnije su se palili po potrebi. Tokom 1987. u ponudi se našao i Mercedesov dizel, zapremine 2.6 L sa 166 KS. Kao i prethodnik, GAZ-3102 Volga su uglavnom vozili političari i vlada, a nakon raspada Sovjetskog Saveza su prodavani privatnim vlasnicima. Međutim, kako zbog visoke potrošnje (koja je prelazila 20 litara) tako i zbog zastarelog dizajna, ovaj model nije doneo prodaju kojoj se vlada nadala.

Do ranih 1990 -ih postalo je jasno da je Volga izgubila svoje mesto na tržištu. Planirana zamena, GAZ-3105, ugašen je posle samo 55 proizvedenih primeraka, pa je GAZ odlučio da da još jednu šansu Volgi. Do 1992. novi model je bio spreman, sada poznat kao GAZ-31029, ali je GAZ do tada izgubio mnoge verne državne kupce koji su održavali kompaniju u prošlosti. Zbog navedenog razloga verovatno niko nije bio iznenađen što je V8 motor nestao iz ponude tako da je kupac sada mogao da dobije samo provereni 2.4L motor. Iako je novi model imao solidan start, reputacija slabog kvaliteta i rđe kao i jaka konkurencija su učinili svoje. GAZ-31029 je opstao u proizvodnji najmanje od svih prethodnika, svega šest godina, ali je u tom periodu napravljeno solidnih 115 000 primeraka.

Volge
Volge

Bez finansija za razvoj potpuno novog modela, GAZ je 1997. unapredio već postojeći model, sada poznat kao GAZ-3110. Iako je dizajnerski bio zasnovan na prethodniku, sve delovi osim vrata su bili potpuno novi, a posle dužeg perioda je viđen i hrom. Izbor motora je ostao identičan, ali su dizel motori sada razvijani i pravljeni u Rusiji. Minimalne dizajnerske promene su usledile 2000. sa mnogim klasičnim linijama i sa modernijom standardnom opremom, kao što je ABS, servo volan i automatski menjač. Planirani V6 i V8 motori nikada nisu ugledali svetlost dana tako da je jedini motor bio 2.3 L. GAZ je takođe imao velike planove o masovnoj proizvodnji, ali kada su 342 primeraka prodata 2001., a samo 20 primeraka naredne godine postojalo je jasno da su dani Volge odbrojani. Čak i oni koji su mogli da priušte ovaj automobil ipak su se odlučivali za neki od popularnih uvoznih modela, kao što su Mercedes E klase i BMW serije 5.

Volge

Poslednja nova Volga je predstavljena 2004. sa Chryslerovim 2.4L motorom, da bi se pre tri godine kasnije u ponudi našao i 2.4 L dizel motor, takođe iz Chryslera. Poslednji model pod originalnom Volga oznakom je proizveden 2007. nakon što je GAZ objavio da će da će se koncentrisati na liniju kamiona i autobusa koji donose mnogo veći profit. Tokom 2008. GAZ je, u saradnji sa Chryslerom, predstavio Volga Siber koji je ustvari Chrysler Sebring prethodne generacije sa minimalnim dizajnerskim promenama.

Autor: Talledega
Preuzeto sa: Brzabrzina.com


Ostavite odgovor