Ford Mustang – prvi deo – istorija modela

Ford Mustang

Ford Mustang

Da bi mogli razumeti kako je Ford Mustang postao deo Američke kulture potrebno je objasniti kako je Ford došao na ideju da proizvodi ovu ikonu Američke i svetske auto industrije. Posle dosta mirnih 1950 -ih godina, situacija se naglo promenila tokom ranih 1960 -ih godina. Predsednik John F. Kennedy je ubijen, crnci su počeli tražiti svoja prava, rat u Vijetnamu je počeo praviti probleme kao i hladni rat sa Sovjetskim Savezom i problemima sa Kubom. Ali u svetu auto industrije situacija nikada nije bila bolja. Mnogi veruju da je Chevrolet Corvair razlog za postojanje Ford Mustanga. Corvair je imao motor pozadi, turbo motor sa 150 ks i počeo da privlači kupce koji su u prošlosti uglavnom kupovali importe. Drugi kažu da su takozvani baby boomers (nadimak za ljude rođene tokom i posle Drugog Svetskog Rata) u tom periodu završavali fakultete i želeli su sportski automobil koji bi takođe bio praktičan i jeftin, a postoje i oni koji kažu da je Ford želeo sportsku i jeftiniju verziju modela Thunderbird. Odgovor je verovatno negde između tri navedene priče, a iako je verovanje da je Mustang bio pravi automobil u pravo vreme situacija nije bila tako jednostavna. Naime, Ford je 1958. predstavio novu Edsel diviziju sa ciljem da napadne Chrysler i Oldsmobile. Međutim, samo tri godine kasnije Edsel je ugašen i koštao je Ford tadašnjih $200 miliona. Veliki gubitak na Edselu je naterao Ford da pažljivije gleda na investicije, a to se u velikoj meri odrazilo na Mustang.

Ako bi morali izabrati jednu osobu kao oca Mustanga to je svakako Lee Iacocca. Sin Italijanskog imigranta, Iacocca se proslavio promocijom 56 za 56 ($56 mesečno za 1956 Ford) i do Novembra 1960. je postao potpredsednik Forda na svoj 36 rođendan. Iste godine Iacocca je želeo novi sportski automobil i oko sebe imao popriličnu grupu ljudi koji su mu pomagali. Među njima su bili Don Frey, koji je planirao celu proizvodnju, njegov asistent Hal Sperlich, zatim Jacques Passino, koji će kasnije dovesti Carroll Shelbya u Ford, pa Don Petersen, koji je vodio marketing i za kraj Bob Eggert, koji je radio istragu kakve automobile ljudi žele. Glavni dizajner je bio Gene Bordinat, a sa njim u timu su još radili Joe Oros, Dave Ash, Charles Phaneuf i mladi Phil Clark. Rumor je da je Clark pokušao da proda ideju o Mustangu General Motorsu koji nije bio zainteresovan pa je završio u Fordu. U istom periodu Fordov automobil za mlađariju je bio Falcon, mali ekonomični kompakt koji je preko noći postao najprodavaniji automobil u Americi kada je predstavljen 1960. Iacocca se postarao da Falcon dobije i sportsku verziju, koja se zvala Futura i imala V8 motor, kožna sedišta i manuelni menjač, ali nije uspela da privuče mlađe kupce u onoj meri o kojoj se Ford nadao.

Jedan prototip je napravljen, poznat kao Mustang I, ali je u pitanju bio roadster sa V4 motorom i minimalnim šansama za proizvodnju. Do rane 1962. Iacocca je imao detaljan plan o novom sportskom kompaktnu, ali je Henry Ford II, tadašnji predsednik Forda, uporno odbijao ovu ideju. Henry II se bojao još jedne katastrofe kao Edsel, ali je takođe imao i briga koliko bi taj novi automobil uzimao prodaju od Falcona. Uz to, Henry II je već izdvojio čak $250 miliona za novi dizajn kompletne Fordove linije za 1965. i u njoj nije bilo mesta za još jedan model. Posle sedmog predstavljanja Henry II je odobrio model, ali je najavio Iacocci i Frey da im se njegova odluka neće svideti ukoliko automobil ne bude uspeh. Iacocca je takođe dobio budžet od samo $40 miliona i samo 18 meseci da završi posao. Iacocca je želeo automobil koji bi delio platformu i većinu delova sa Falconom, ali uz dugačak izbor standardne i opcione opreme, težinom od 1125 kg i početnom cenom od ispod $ 2500. Ideja je takođe bila da Mustang (koji je razvijan pod imenom Cougar) deli dva motora sa Falconom, 2.8 L I6 sa 101 KS i 4.3 L V8 sa 163 KS. Do Oktobra 1963. i drugi prototip, poznat kao Mustang II, je bio gotov i krenuo sa testiranjem, a Ford je predstavio ovaj prototip publici kao koncept za budući sportski model. Iako je publika odlično primila ovaj prototip, C.N. Rueter, jedan od glavnih Fordovih inžinjera, je smatrao da će biti promašaj i da je Ford bacio ogromne pare za automobil koji niko neće hteti kupiti.

Ford Mustang 1964. – 1966.

Ford Mustang 1964. - 1966.

Ford Mustang je predstavljen publici 17. Aprila, 1964.  na New York World Fair. Prvi modeli su bili poznati kao 1964 ½, a Ford je namerno izabrao proleće za predstavljanje novog automobilima da bi se dobila najveća moguća pažnja medija. Minimalno jedan Mustang se nalazio u svakom od 8,100+ Fordovih dilera, a pored velikog broja TV, radio i reklama u novinama, Ford je takođe pozvao urednike poznatih auto magazina na testiranje. Nekoliko dana pred zvanično predstavljanje Ford je takođe pokazao publici kvalitet Mustanga kada su sedam automobila prevezli iz New York City do Fordovog sedišta u Dearborn, Michigan bez ijednog problema. Ali verovatno ni sam Iacocca nije očekivao popularnost koju je Mustang dobio. Istraživanja su pokazala da su Mustang videli čak 29 miliona ljudi na TV plus još četiri miliona u Fordovim dilerima, a sledeći dan Mustang je osvanuo na naslovnim stranicama svih novina. Početna cena Mustanga je bila samo $ 2368, a sa mesta unutra za četiri odrasle osobe mnogi su pričali da je Mustang kao Model A sportskih automobila. Samo prvog dana je naručeno 22000 primeraka, a Ford je brzo shvatio da ima mnogo više mušterija nego automobila. Ford Mustang je brzo našao svoje mesto i na TV ekranima kada se pojavio u poznatom James Bond filmu Goldfinger. Rumor kaže da je Ford spremao Mustang zlatne boje koji nije bio spreman na vreme tako da je u filmu korišten beli Mustang kabrio.
Ford se nadao godišnjoj prodaji od 100000 primeraka, ali do kraja 1964. već je bilo prodato preko 120 000 Ford Mustanga . U prvih 12 meseci na tržištu Ford je prodao čak 419 000 Mustanga koji i danas drži navedeni rekord, a čak 73 % kupaca se odlučilo za V8. Izbor standardne i opcione opreme je bilo toliko dugačak da je danas nemoguće naći dva identična klasična modela. Mustang je takođe bio pace car na 1964 Indy 500, a ispod haube se nalazio novi 4.7L motor sa 271 KS koji još uvek publici nije bio dostupan. Za 1965. u prodaji se našao i fastback, ali je coupe i dalje bio najprodavaniji i činio 75% od ukupne prodaje Mustanga. Međutim, i pored svih pohvala Mustang se nije mogao pohvaliti sa nekim performansama. Najjači motor je ipak imao samo 271 KS i pored automobila kao što su Pontiac GTO, Chevrolet Impala i Ford Galaxie se nije moglo. Iacocca se brzo dao na posao i pozvao svog velikog prijatelja Carroll Shelby u pomoć. Iacocca i Shelby su sarađivali nekoliko godina ranije kada je Shelby ušao u partnerstvo sa Fordom za Shelby Cobra, a obojica su takođe radili na novom sportskom trkačkom automobilu, GT40. Da bi se automobil kvalifikovao za tadašnju Sports Car Club of America (SCCA) najmanje 500 serijskih primeraka je moralo biti napravljeno. Shelby je lako napravio navedeni broj, sa 306 ks V8 motorom ispod haube, a vozači Jerry Titus, Bob Johnson i Mark Donohue su u potpunosti dominirali na stazama. Prodaja ovih specijalnih modela, koji su se zvali GT350, ipak nije išla po očekivanju i nekoliko meseci kasnije velik deo automobila je prodan Hertzu koji ih je iznajmljivao. Posle samo 18 meseci na tržištu Ford je prodao milionitog Mustanga, a prodaja za 1966. je iznosila fantastičnih 608000 primeraka. Međutim, kako su muscle cars preko noći postajali sve popularniji Ford je smatrao da je došlo vreme za promene i za novi Mustang sa boljim performansama.

Ford Mustang 1967. – 1968.

Ford Mustang 1967. - 1968.

Do 1967. Mustang je dobio nešto što pre nije imao, a to je konkurencija. General Motors je konačno shvatio da Chevrolet Corvair ne može da obavi posao i za 1967. je spremao dva blizanca kao konkurente, Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird. Plymouth je takođe predstavio novu generaciju Barracude, AMC ušao na tržište sa Javelinom, a čak je i Mercury predstavio novi Cougar. Camaro i Firebird su takođe imali big block motore (Camaro 6.5 L, a Firebird 6.6 L) dok je najveći motor u Mustangu i dalje bio samo 4.7 L. Tada na scenu stupa Hal Sperlich, koji nije želeo da Mustang dobije na dimenzijama kao Ford Thunderbird, ali je znao da mora da uradi promene kako bi Mustang sačuvao vrh. Da bi se otvorio prostor za veći motor Mustang je morao dobiti na dimenzijama, ali razlika nije bila drastična. Dizajn je zadržao slične linije kao i prethodnih, ali sa agresivnijim prednjim delom i dovoljno velikim promenama da kupac primeti novi model. Iako danas mnogi smatraju ovaj Mustang za najlepši, Iacocca nije bio zadovoljan sa urađenim poslom. U svojoj autobiografiji Iacocca je napisao da je Mustang 1967. od prelepog konja postao debela svinja. Najveća vest, pored dizajna, je bila i predstavljanje prvog big block motora. U pitanju je bio 6.4L Thunderbird Special koji je razvijao 320 KS i koji je zamenio 4.7 L High Output. 4.7 L je i dalje postojao, sada sa 200 KS i 225 KS, a za kupce koji su želeli ekonomičnost Ford je nudio dva I6 motora ( 3.3 L sa 120 KS i 4.1 L sa 155 KS ). Saradnja sa Shelbyem je nastavljena, a po prvi put Mustang Shelby se razlikovao dizajnerski od običnog Mustanga po novoj haubi i zadnjim svetlima. Pored Shelby GT350 koji je i dalje koristio 4.7 L motor, kupac je sada mogao da dobije i Shelby GT500 sa 7.0L motorom i 335 KS,  koji je ujedno bio Fordov trkački motor za NASCAR. Iako je konkurencija privukla nove kupce, Ford je 1967. prodao 472000 Mustanga, što je i dalje bilo ubedljivo najviše u klasi. Za 1968. identičan 7.0 L, koji se prethodne godine mogao naći samo pod haubom Shelby GT500, je sada postao opcija na svim Mustanzima. Međutim, veliki rival Camaro je mogao da se dobije sa 375 KS motorom pa je Ford za pomoć pozvao svog poznatog dilera, Tasca. Tasca se u prošlosti proslavio praveći specijalne trkačke verzije Mustnga, a rezultati na stazama nisu izostali. To nije promaklo Fordu koji je pozvao Tascu da poseti Fordovu fabriku u Dearborn, Michigan i da predloži šta bi se moglo uraditi da se Camaro skin sa vrha. Tasca je predložio novi trkački motor, poznat kao 7.0 L Cobra Jet koji je na papiru razvijao 335 KS, ali u realnosti preko 400 KS. Henry II je odobrio i sredinom 1968. ovaj motor se našao u ponudi. Ford je takođe primetio da mnogi ljudi ne kupuju Mustang zbog performansi već zbog imidža. Zato je, za 1968., ponudio nekoliko različitih specijalnih verzija, među kojima je najpoznatija California Special, a treba izdvojiti i High Country, Lone Star i Stallion. Jedan od najpoznatijih 1968 Mustanga je zeleni fastback sa 6.4 L motorom koji je Steve McQueen vozio u popularnom filmu Bullitt. Jurnjava po San Francisco između navedenog Mustanga i Dodge Chargera se danas smatra za najbolju jurnjavu ikada viđenu na filmu. Zanimljivo je da je Ford u dva navrata, 2001. i 2008., ponudio Bullitt kao specijalnu verziju Mustanga u čast automobila iz filma.

Ford Mustang 1969. – 1970.

Ford Mustang 1969. - 1970.
Do 1969. nekada veliki Mustang je počeo da pokazuje prve znake slabosti. Zbog visoke konkurencije prodaja je po prvi put pala na ispod 300000 primeraka, a u kompaniji je takođe vladala svađa kako sledeći Mustang treba da bude urađen. Semon Knudsen, poznatiji kao Bunkie, je doveden iz Pontiaca nakon velikog uspeha sa većim modelima. Bunkie je verovao da Mustang treba da bude veći i luksuzniji kako bi privlačio i druge kupce osim mlađarije. 1969 Mustang je bio veći od svog prethodnika i imao novi dizajn, ali je i dalje zadržao linije sa originalnog modela. Kupac je i dalje dobivao izbor dva I6 motora i čak osam V8 motora, koji su činili 80% prodaje Mustanga. Kupac je mogao da bira između 5.0 L sa 220 KS,  5.7 L sa 250 KS i 290 KS dok su u vrhu ponude i dalje bili 6.4 L sa 320 KS i 7.0 L sa 335 KS i 360 KS. Kupac je takođe i dalje dobiva coupe, kabrio i fastback, a velika vest je bila predstavljanje luksuzne Grande verzije. Još jedna velika vest je bila predstavljanje sportske Mach 1 verzije koja je mogla da se dobije sa bilo kojim V8 motorom, a za mnoge 1969 Mach 1 sa 7.0 L motorom i Shaker haubom je najbolji Mustang ikada napravljen. Bunkie je takođe verovao da rezultati na stazama donose visoku prodaju i pod svaku cenu je želeo da Mustang počne ponovo da dominira u tadašnjoj Trans Am seriji i da ponovo osvoji titulu, koji je 1968. preuzeo Camaro. Ford je takođe preuzeo kontrolu nad Shelby modelima i za 1969. predstavio potpuno novi Shelby GT350 i GT500 koji po prvi put nisu delili dizajn sa ostatkom Mustangove linije. Bunkie je bio nezadovoljan poslom koji je radio Shelby i želeo je moćni Mustang od strane Forda, ne od strane tunera. Kao rezultat su nastale dve specijalne verzije, Boss 302 i Boss 429. Boss 302 je bio namenjen za tadašnju Trans Am seriju, a ispod haube je bio 5.0 L motor sa 290 KS. Boss 429 je napravljen da bi zadovoljio NASCAR standarde (iako se Mustang ikada nije takmičio u najačim NASCAR serijama), a kao što mu ime kaže ispod haube je bio ogroman 7.0L motor sa 375 KS na papiru (u realnosti preko 500 KS). Pored motora oba modela su imali specijalno modifikovanu suspenziju i veće kočnice, a za razvoj se postarao Larry Shinoda, koga je Bunkie doveo iz General Motorsa. Oba modela su imali mnogo uspeha. Boss 302 je osvojio 1970 titulu u Trans Am seriji sa vozačem Parnelli Jones dok je Ford Torino sa 7.0 L motorima iz Boss 429 osvojio 1969. titulu u NASCAR sa vozačem David Pearson. 1970 Mustang je bio gotovo identičan kao 1969 Mustang, sa izuzetkom što su dupli farovi nestali. Do 1970 prodaja Mustanga je pala na samo 191000 primerak i Ford je shvatio da mora da krene drugim putem. Bunkie je dobio otkaz od strane Henry II, a na njegovo mesto postavljen Iacocca, koji je želeo potpuno novi Mustang za 1974. Takođe je postalo jasno da je muscle car era gotova i da gorivo nikada više neće biti jeftino, a osiguravajuće kompanije su počele da dižu cene svojih usluga. Uz to, država je po prvi put počela da postavlja standarde o izduvnim gasovima i sigurnosnim merama. Kada je Iacocca stigao na čelo Forda 1969., novi 1971 Mustang je bio u završnoj fazi.

Ford Mustang 1971. – 1973.

Ford Mustang 1971. - 1973.
Najveći i najteži Mustang ikada napravljen je ugledao svetlost dana  1971, a za njegov razvoj je bio zaslužan Bunkie, što je ujedno bilo njegovo poslednje delo pre nego što je napustio Ford. Bunkie je želeo Mustang većim da bi putnici na zadnjim sedištima imali više prostora, ali i da bi se otvorio prostor za veće motore. Ovakve ideje su donele slavu Bunkie u Pontiacu, ali u Fordu (Mustang i Thunderbird) su usledile samo kritike. 1971 Mustang je bio za oko 270 kg teži od originalnog 1964 Mustanga i od malog sportskog automobila postao veliki i težak muscle car. Rumor takođe kaže da je Bunkie odobrio novi dizajn posle samo jednog gledanja i nisu ga interesovale ostale ideje dizajnera. Tokom svoje tri godine proizvodnje, Mustang je uglavnom dizajnerski ostao isti sa izuzetkom sitnica kao što su branici. Falconova platforma je opet modifikovana da podnese veću težinu, ali je udobnost svakako predstavljala veliki napredak. Za one koji su želeli sportski model tu je i dalje bio Mach 1, sada sa standardnim 5.0 L motorom i 210 KS, a za ljubitelje performansi Mustang je sada mogao da se dobije sa ogromnim 7.0 L Cobra Jet sa 370 KS. Mustang je ponovo stekao slavu na malim ekranima nakon što je Sean Connery vozio crveni 1971 Mach 1 u James Bond filmu Diamonds Are Forever. Saradnja sa Shelby je završena, a nakon izlaska iz Trans Am i NASCAR Ford nije video ni razlog da ponovo proizvodi Boss 302 i Boss 429 (iako slika prototipa govori da je Ford planirao 1971 Boss 302). Kao poslednje zbogom Ford je za 1971. ponudio Boss 351. Kao što mu ime govori, Boss je imao 5.7 L motor sa 330 Ks kao i modifikovanu suspenziju i kočnice, a mnogo kažu da je ovo poslednji originalni Mustang vredan pažnje. Do kraja 1973. snaga je uglavnom nastavila da pada zbog novih standarda o izduvnim gasovima, a najjači i najveći motor, 5.7 L, je imao svega 266 KS. Jedini model vredan pažnje je bio 1972 Sprint, koji je zajedno sa modelima Pinto i Maverick, dolazio samo u beloj boji sa Američkom zastavom i bio urađen u čast Američkog Olimpijskog tima. Na sreću, Iacoccin mali dragulj je bio spreman za serijsku proizvodnju.

Ford Mustang 1974. – 1978.

Ford Mustang 1974. - 1978.
Ako vas neko upita koji je najbolji Ford Mustang ikada napravljen pravi poznavaoci automobila bi verovatno rekli 1969 Boss 429. Drugi bi ipak rekli neki od Shelby modela, a ima i onih koji bi se odlučili za Mach 1. Međutim, verovatno niko neće spomenuti Mustang II koji se proizvodio od 1974. do 1978. Mnogi će reći da ovaj automobil ne zaslužuje da nosi Mustang ime, ali ako se pogledaju detalji Mustang II je možda bio i najvažniji Mustang u 44 godine istoriji ovog automobila. Verovatno ne brz kao današnji Shelby GT500KR sa 590 KS ili lep kao originalni 1965 GT Convertible, ali Mustang II je ipak sačuvao Mustang da ne završi istom sudbinom kao većina muscle cars iz tog perioda. Do početka 1970 -ih Mustang je porastao u ogroman automobil, a u vreme naftne krize kupci su se okretali ekonomičnim automobilima. Razloga za smrt muscle cars ima nekoliko. Američka vlada je po prvi put odlučila da uvede sigurnosne mere i izduvne gasove u automobilima, a osiguravajuće kompanije su učinili situaciju gorom kada su povećali cene svojih usluga za sve one koji su imali sportske automobile. Ameriku hvata velika nervoza 1973. kada OPEC odlučuje da prestane prodavati gorivo Americi nakon što su podržali Izrael u ratu protiv Sirije i Egipta. Odjednom niko više nije želeo muscle car, a na ulicama su počeli dominirati Ford Pinto, Chevrolet Vega i AMC Gremlin. Čak je i General Motors razmišljao da ugasi Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird. Do tog perioda Mustang je postao velik, težak i skup. Tada je na scenu stupio Lido Lee Iacocca koji je napravio automobil koji, voleli ga ili mrzeli, je ipak sačuvao legendarno Mustang ime i bio pravi automobil u pravo vreme. Iacocca je bio čovek iza originalnog 1964 Mustanga i želeo je da novi 1974 Mustang bude urađen sa istom idejom, a to se odnosi na manje dimenzije, ekonomičnost i jeftinu cenu. Iacocca je imao dve ideje za Mustanga, jednu na Ohio platformi na kojoj je tri godine ranije predstavljen veoma popularni Ford Maverick, a drugu na Arizona platformi na kojoj se pravio mali Pinto. Veliki uspeh vozila kao što su Datsun 240Z, Toyota Celica, Opel GT kao i Fordov Capri naterala je Ford da se ipak odluči na Arizona platformu. Mustang je po dimenzijama trebao biti manji od Mavericka, a pošto je Maverick imao V8 motor kao opciju odlučeno je da manji Mustang bude ponuđen samo sa I4 i V6 motorima. Po prvi put u istoriji Mustang je trebao biti dostupan sa I4 opcijom i bez V8 opcije. Kako je Pinto sa 1.6 L i 2.0 L bio ogroman uspeh Ford je odlučio na napravi potpuno novi I4 motor samo za Mustanga, veličine 2.3 L koji je ujedno bio prvi novi I4 motor od Forda u Americi još od 1934. i Model B. Sa snagom od 100 KS navedeni motor je bio ekonomičan, ali ujedno i brz kao I6 iz prethodne generacije. Kao V6 opcija je uzet 2.8 L motor od Nemačkog Forda koji je razvijao 119 KS. Za dizajn Iacocca je potražio pomoć od čuvene Italijanske kompanije Ghia koja se potrudila da napravi dizajn sličan 1964 Mustangu. Težina vozila je smanjena za oko 450 kg i Mustang II se pojavio u prodaji krajem 1973. kao 1974 model. Motor Trend magazin je bio brz i proglasio Mustang za 1974 automobil godine, a prodaja je krenula odlično i prve godine je prodato preko 386000 primeraka. Ford je odlučio da ostavi čuveno Mach 1 ime i za Mustang II iako je model bio samo senka Mach 1 iz prošlosti, a tu je bila i Ghia verzija koja je zamenila Grande. Mach 1 je dolazio samo fastback dok je Ghia dolazila samo kao coupe. Oba modela su dolazila sa I4 i V6 motorima kao opcijama. Mach 1 je bio namenjen onima koji žele sportski imidž dok je Ghia pružala luksuznost evropskih automobila. Kako je OPEC naredne godine počeo ponovo da uvozi gorivo u Ameriku kupci su želeli V8 što je Ford ponudio za 1975. Reč je bila o 5.0L motoru koji je razvijao 122 KS da bi snaga kasnije bila povećana na 139 KS. Nezadovoljan sa imidžom da Mustang II nema dovoljno snage Ford odlučuje da u tom slučaju automobil barem mora da izgleda brz. Za 1976. Ford predstavlja Cobra II verziju Mustanga koju je uradila Can Am kompanija. Najlakši način za prepoznavanje Cobra II su velike Cobra trake na vratima vozila kao i spojiler na prednjem braniku. U prvoj godini Ford je prodao 25259 Cobra II, a veliki razlog za popularnost leži u tome da je glumica Farrah Fawcett vozila Cobra II u popularnoj seriji Charlie’s Angels. Za poslednju 1978. Mustang II Ford je odlučio da ljubiteljima ovog automobila ponudi specijalu King Cobra verziju. U tom periodu crni Pontiac Trans Am sa zlatnim trakama je bio u centru pažnje nakon velikog uspeha filma Smokey and the Bandit pa je Ford odlučio da istim merama ponudi i Mustang King Cobra. Dostupan samo u fastback verziji King Cobra je imao zlatni logo Cobre na haubi, poseban prednji branik, zlatne King Cobra oznake i felge, 5.0 L motor i dolazio je sa punom opremom. Ovaj paket opreme je iznosio $ 1277 što je dovodilo do ukupne cene od preko $ 6000, a u tome verovatno leži razlog što je prodato samo 4971 primerak. Mustang II je i zvanično ugašen kada je Lee Iacocca dobio otkaz u Fordu, a novi predsednik Philip Caldwell odlučio je da krene sa drugačijom idejom za 1979 Mustanga. Danas je Mustang II na jako lošem glasu i izuzev King Cobra i dobri očuvanih Cobra II nijedan model ne drži na ceni. Razloga ima nekoliko. Najviše zamerki se odnosi na Pinto platformu sa kojom je Mustang II delio samo neke delove. Međutim, treba spomenuti da je i originalni Mustang bio zasnovan na Falcon kompaktu kao i 1979 Mustang na Fairmont kompaktu. Drugi če ipak razlog tražiti u slabom motoru, ali treba reći da je Mustang II nudio solidne performanse za svoju cenu. Istina, 1978 Mustang 5.0L je imao samo 139 KS, ali i Chevrolet Camaro je imao samo 6 KS više iz nešto većeg 5.1 L motora. Čak i 5.7 L verzija sa četiri karburatora je imala samo 185 KS, a sa cenom od $ 6500 Camaro je bio za čak $ 2500 skuplji od Mustanga zbog čega je Chevrolet verovatno izbacio ovu verziju iz ponude posle 1975.. Takođe treba spomenuti da je najmoćniji 1981 Mustang imao samo 118 KS iz 4.2 L motora kao i da 1983 Mustang GT 5.0 L, koga mnogi smatraju da je probudio ceo muscle car duh opet, imao 157 KS ili samo 18 KS više od Mustanga II 5.0 L. činjenica je da je Mustang II u svoje vreme bio solidan performansi, a sa preko milion prodatih primeraka u pet godina definitivno zaslužuje ime u istoriji.

Autor: Talladega
Pruzeto sa: www.brzabrzina.com


Ostavite odgovor