Ferrari 365 GTB/4 Daytona – Istorija modela

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Iako su konkurenti već počeli postavljati motor ispred zadnje osovine, Enzo je ostao veran klasičnoj koncepciji – motor napred, pogon nazad. Daytona je dobila ime po poznatoj trci na kojoj je Ferrari tri puta pobeđivao.

Ferrari 365 GTB/4 Daytona bio je savršena reinkarnacija automobila s motorom postavljenim napred i pogonom na zadnje točkove. Dostigao je točku na kojoj pojam sportskog automobila više nije ispunjavao svoju svrhu. Prevoz putnika pri konstruisanju ovog automobila kao da nije bila stvar kojom su se trebali pozabaviti inženjeri. Istina, ovaj je Ferrari dobio ime po slavnoj trkačkoj stazi u Americi na kojoj je Ferrari tri puta pobeđivao.

Reč je o poznatoj trci 24 sata Daytone. Dakle, Daytona je trebala biti, što i jest, pravi sirovi trkački automobil upakovan u zavodljivu Pininfarininu karoseriju. Prednji deo automobila, dugačak poklopac motra, protezao se gotovo polovinom automobila. Na njega se nadovezuje malena kabina i još manji prtljažnik. Menjač, volan, kvačilo i kočnice zahtevale su pravu mušku ruku i nogu kako bi Daytona dala ono naj.

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

U doba Daytone sasvim bi se solidno uklopio sistem za pomoć pri parkiranju. Nije bilo šanse da vozač vidi gde mu završava prednji kraj zbog dužine i zbog spuštenog nosa. Valjda je zato Ferrari ugradio male decentne spojlere kako vozači barem ne bi oštetili lak automobila. Šalimo se, oni su tu zbog stila, ali kao svojevrsni “parktronic” sistem i više su nego dobro došli.

Na kraju krajeva Ferrari je napravljen da se vozi, i to prilično brzo, a široki parking ionako je uvek rezervisan za automobile s propetim konjićem. Brzoj vožnji u prilog ide moćni 4.4 litarski V12 motor smešten napred uzdužno koji pri 7500 obrtaja u minuti razvija 352 konjske snage. Šest dvostrukih Weber karburatora radilo je smešu, a za optimalno disanje brinule su se po dve bregaste osovine u glavi motora.

Menjač, standardni Ferrarijevski s izduženom “štangom” i sjajnom kuglom na vrhu, imao je pet brzina. 352 konja Daytoni su omogućavali 280 km/h maksimalne brzine te 6.8 sekundi za ubrzanje od 0-100 km/h.

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Kada je predstavljen, 1968. u Parizu, bilo je jasno kako napada Lamborghinijevu Miuru i DeTomasovu Mangustu. Iako su oni već koristili centralno smešten motor, Ferrari je s Daytonom ostao veran klasičnoj konstrukciji, kao što su činili i Maserati s Ghiblijem i Aston Martin (jedini ne italijan).

Performanse su bile na strani Daytone – 280 km/h nasuprot 273 km/h Miure, 257 km/h Ghiblija, 242 km/h Manguste i 238 km/h Astona. Jasno je kako su Italijani bili nedostižni u klasi superautomobila tih godina. Astonova je uloga bila više stvar imidža nego pravih sirovih sportskih užitaka.

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Ferrari 365 GTB/4 Daytona

Prvi je prototip Daytone imao po jedan klasičan okrugli far sa svake strane, ali taj je dizajn prepustio mesto novom s dva dvostruka fara smeštena ispod prozirnog plastičnog pokrova. Kasniji modeli, od 1971. godine nadalje, takođe su bili dizajnerski i tehnološki hit jer je Ferrari po prvi puta predstavio svetla na izvlačenje.

Takvo je rešenje nastavljeno i s ostalim modelima, a poslednji Ferrari s legendarnim svetlima je model F355 predstavljen 1994. godine. 1969. godine predstavljena je Daytona Spider s platnenim krovom na izvlačenje, a iz fabrike u Maranellu izašlo je samo 124 primerka “open top” verzije. Jedan od najomiljenijih Ferrarija u Americi ujedno je i jedan od najprodavanijh u istoriji  Ferrarija. Atraktivnost i performanse snažnog V12 motora nikako joj se ne mogu osporiti.

Motor:    V12 4.4
Snaga motora:    352 @ 7500 o/min
Ubrzanje 0-100:    6.8 s
Maksimalna brzina:    280 km/h
Proizvedeno:    1395
Karoserija:    Pininfarina

Izvor: www.vidiauto.com

Ostavite odgovor