Carlo Abarth

Carlo Abarth

Carlo Abarth

Karl Abarth je rođen 1908 godine u Beču ( kasnije menja ime  u Carlo ). Još od malih nogu pokazivao je veliko interesovanje za automobilizam i mehaniku i ubrzo je postao inžinjer fabrici Motor Thun u Austriji. Iako poznat po automobilima, Abarth je počeo karijeru kao motociklista a ubrzo je postao i šampion Evrope. Tokom trke koja se vozila u Rjeci, 1934 godine, (tada u okviru Kraljevine Jugoslavije), Carlo Abarth biva veoma ozbiljno povređen i provodi godinu dana u bolnici. Oporavljen, odlučuje da prestane sa trkama i da se posveti razvoju motora i njihovom usavršavanju ali u svojoj novoj domovini Italiji. Naime, osnovni pravac razvoja je bilo usavršavanje izduvnih i usisnih sistema i Carlo je uvideo da se snaga motora može ozbiljno povećavati pod uslovom da se agregatu poboljša “disanje“. Njegov rad na ovom polju je privukao pažnju mnogih tada velikih imena i ubrzo je postao blizak prijatelj sa čuvenim Ferdinandom Porscheom, kome će kasnije učiniti veliku uslugu, povezavši njegovog sina Ferrya i ljude iza Cisitalia projekta.

Abarth

Sve Abarthove planove prekinuo je rat i nakon njegovog završetka, Carlo se našao u Torinu, 1947 godine, gde je napravio malu fabriku izduvnih sistema i komponenti za motore. Prepoznatljivi logo firme sa crnom škorpijom, bio je aluzija na njegov horoskopski znak. Kao i sve druge male fabrike i Abarth je pravio dodatke za Fiatove automobile ali sa jednom velikom razlikom. Njegovi izduvni sistemi kao i modifikovane glave motora su davale najbolje rezultate. Ubrzo, stiče poverenje i ozbiljnih firmi kao što su Ferrari i Lancia i za njih projektuje specijalne auspuhe. Početkom 50 tih, Abarth se osmelio i počeo da predstavlja sopstvene kreacije na bazi Fiatovih modela (najčešće 1100, 1400) koji su ipak bili ozbiljni sportski automobili. Naime, šasija je bila serijska kao i motor ali je posle iscrpnog Abarthovog tuning imao 10 – 20 ks više ( za ono vreme velik broj ) a karoseriju je isporučivala neka od brojnih italijanskih karoserijskih kuća ( Pinifarina, Zagato, Ghina, Touring Superlegera… ).  Naravno, ovo su bili skupi i malo prodavani automobili ali su predstavljali veoma ozbiljne mašine na bazi serijskih modela. Godina 1955 predstavlja prekretnicu za Abarth ali i za Fiat jer tad svetlost dana ugleda čuveni Fiat 600 ( fića ) a Carlo ga momentalno prerađuje i izbacuje na tržište pod imenom Abarth 750 Berlina S. Zapremina je povećana na 750 ccm a snaga na 40 KS a auto je imao veću brzinu i ubrzanje. Iako, skroman, ovo je bio samo početak i ubrzo je usledila i jača verzija 850 TC sa 55 KS i extremna 1000 TCR koja je u stvari bila trkački automobil za ulicu. Ta varijanta je imala motor od 1000 ccm i 120 KS u trkačkom timu, a na stazi je išla i preko 200 km/h. Pitanje je samo da li možete da zamislite Fiću koji ide 200 km/h!?

Abarth                     Abarth

Upravo 60 tih, Abarthi počinju da budu popularni i kod nas. Iako je samo nekolicina pravih i originalnih italijanskih primeraka zaista bilo kod nas, samo ime je simbolizovalo ”doterane” fiće i auto sport u bivšoj Jugoslaviji. Razlog ovako velikoj popularnosti je jasan imajući u vidu da je Abarth bio samo malo jača verzija našeg nacionalnog vozila koje je mnogima još uvek u srcu a osim toga, dugo vremena se samo ovaj automobil vozio u svim vrstama auto sporta. U svakom slučaju, u vreme najveće popularnosti, tokom šezdesetih i dela sedamdesetih godina, prave Abarthe su vozili samo najveći asovi jer je automobil bio dosta skup pogotovo za naše tadašnje uslove (najjača verzija 1000 TCR je nova koštala isto kao Ferrari Dino). Sa druge strane, ostali takmičari su pripremali svoje automobile prema Abarth specifikacijama, praveći “klon” vozila.

Abarth

Ipak, iako je fića Abarth bio ubedljivo najpopularniji i najprodavaniji proizvod, Abarth je tunirao i mnoge druge Fiatove modele, učestvovao na trkama a i stvarao koncept vozila za Fiat Grupaciju. Stoga se može reći da su 60 godine, bile najslavniji period ove kompanije koja je tad bila aktiva i priznata na svim poljima.

Abarth

Ipak, 1971 godine, Fiat kupuje firmu Abarth i pretvara je u svoje trkačko odeljenje, gaseći pri tom, produkciju “after market“ delova, proizvodnju sopstvenih kreacija i prototipova. Serija uspeha je nastavljena sa modelima 124 Abarth i 131 Abarth ali nakon smrti Carla Abartha 1979 godine, Fiat polako gubi interesovanje i sve ređe i ređe koristi ovu oznaku da bi ona tokom 90 tih potpuno nestala. Tek danas, 106 godina nakon rođenja Carla Abarha, Fiat ponovo koristi ovu slavnu oznaku na automobilima dostojnim ovog slavnog imena Grande Punto Abarth i Fiat 500 Abarht, koji i dalje privlače sve ljubitelje malih ali živahnih automobila vrele latinske krvi…

Abarth

Tekst: V.Herbez
Foto: autowp.ru
Preuzeto sa: autocaffe.net


Ostavite odgovor