Bmw M1 1978. – 1981. – Istorija modela

Bmw M1

Bmw M1

BMW M1 je bio fantastičan auto koji nikad nije dobio priliku da se dokaže na trkačkoj stazi. Proizvodni planovi nisu nikad ispunjeni; 453. i posljednji M1 napravljen je u februaru 1981.

Priča oko BMW-a M1 počela je 1975. kad je odlučeno da BMW neće učestvovati u Formuli. Tako je pala odluka da se u sklopu sportskih aktivnosti što pre krene u razvoj sportskog automobila koji bi se sukobio sa Porscheom 935. Motor je trebao biti smešten po sredini, a automobil bi se trebao trkati u Grupi 4 i 5. Homologacija je zahtevala izradu 400 automobila. BMW M1 predstavljen je 1978. u Parizu i svet je zanemeo. Izgledao je fantastično, imao je puno snage i bio je brz. Da bi se došlo do toga, protekle su tri godine. Kad se krenulo s planiranjem, odlučeno je da do proleća 1978. treba napraviti 800 komada. Planirana količina izazvala je prvi problem: broj je bio puno premali za BMW-ovu glavnu fabriku, ali prevelik za Motorsport odeljenje. Ostala je samo jedna mogućnost: naći nekoga spolja da napravi te automobile, ali to je bilo riskantno. Krajem 1975. ItalDesign s Giorgettom Giugarom na čelu je trebao oblikovati BMW  M1, a do oktobra 1976. Lamborghini je trebao konstruisati i izraditi automobil. Naravno, motor bi konstruisali u BMW-u. Motor je dobio oznaku M88 i trebao je biti unapređena verzija motora M90 iz modela 635CSi. Ipak, inženjeri su ubrzo otkrili da mogu koristiti samo blok motora i da moraju nanovo konstruisati podeljenu glavu sa četiri ventila po cilindru. To je sve trajalo, a vremena nije bilo. Kao da to nije bilo dosta, nastupili su problemi sa ugradnjom motora tako da konačni motor nije bio gotov da sredine 1978. Otprilike istovremeno je otkriveno da pojam kvalitete za BMW i Lamborghini nemaju isto značenje. Kocka sa spoljnim dobavljačem nije se isplatila i novi partner za izradu bio je Baur iz Stuttgarta. Tako je nakon BMW Motorsporta pet kompanija činilo lanac za izradu M1. Marchesi iz Modene je gradio čeličnu šasiju prema Lamborghinijevom nacrtu, TIR je izrađivao karoseriju od stakloplastike, ItalDesign je to sastavljao, a Ital Engineering iz Bolonje je koordinirao nemačku i italijansku stranu kooperacije. Završna karika u lancu bio je Baur koji je ugrađivao motor, kočnice, vešanje i sve skupa fino podesio na svakom automobilu pre isporuke BMW Motorsportu. Tako je M1 ipak završen, ali prekasno.

Bmw M1

Zbog propasti posla s Lamborghinijem automobil nije stigao ispuniti homologaciju. Tako je BMW M1 bio spreman i ušminkan za borbu, ali nije se imao gde trkati. Trebalo je hitno nešto preduzeti da se projekt E26 ne bi pretvorio u farsu. Zato je organizirano takmičenje samo za modele M1  1979., ali ljudi to nikad nisu u potpunosti prihvatili i prodaja baš nije išla. Homologacija je konačno izdana u aprilu 1981., ali onda Bmw M1 više nije bio konkurentan, a BMW je odlučio krenuti u Formulu 1 i projekt M1 je ugašen. Tako je nastao neverovatan automobil koji nikad nije dobio priliku da se dokaže na trkačkoj stazi. Proizvodni planovi nisu nikad ispunjeni; 453. i posljednji M1 napravljen je u februaru 1981. U razvoj automobila bili su uključeni brojni poznati vozači onoga vremena: Ronnie Peterson, Marc Surer, Eddie Cheever, Markus Hoettinger i Hans Joachim Stuck. Svaki od njih je vozio jednu šihtu, a svaka je trajala 1000 km. Trebali su u mesec dana napraviti 100 hiljada kilometara! Naravno, divljalo se sa autima, jer im je to bila i namena. Postojala su stroga pravila koja su trebala sprečiti da automobil bude opažen od nekoga. Ako bi zbog bilo kojeg razloga automobil stao, trebalo ga je pokriti i tako zamaskirati. Zgodna je i priča H.J. Stucka: «Jednom sam vozio oko 300 km/h i onda sam čuo vuuuš! Nešto je otpalo. Pogledao sam u retrovizor i vidio da je pokrov motora otpao. Nisam znao što bih s njim, pa sam ga sakrio u šumu kraj puta. Zaboravio sam označiti to mesto, pa sam kasnije mehaničarima mogao samo reći da je to bilo tu negde. Trebalo je siromasima dva dana da ga nađu.»

Bmw M1

Motor je imao zapreminu 3453 cm3 raspoređena u šest cilindara s četiri ventila po cilindru. Ovaj motor je predak svih motora iz M5 (do sadašnjeg V8), motora iz M3 E36 i McLarena F1. Putnički automobil je imao 277 KS kod 6500 o/min uz najveći obrtni moment od 330 Nm kod 5000 o/min. To je bilo dovoljno za najveću brzinu od 270 km/h automobila teškog 1300 kg. Ubrzavao je do 100 km/h za 5,6 sekundi. Unutrašnjost je bila jednostavna i praktična, ergonomski savršena, ukratko, kao kod svakog BMW-a. Automobil se mogao voziti svaki dan, ležanje na putu je bilo izvrsno. Svi koji su ga vozili slažu se u jednom: svaki kilometar proveden iza upravljača ovog automobila bio je čisto zadovoljstvo i privilegija. Trkački automobil grupe 4 imao je 470 KS kod 9000 o/min i najveću brzinu od 320 km/h. Ubrzanje do 100 km/h iznosilo je 4,5 sekundi, a automobil je bio težak 1020 kg. Postojala je verzija grupe 5. Ona je imala turbo. O njoj Stuck kaže sledeće: ‘Pitajte svakog vozača što želi od automobila i on će Vam reći više snage. To je bio izuzetan automobil. Imao je 1000 KS i ubrzavao je daleko iznad 300 km/h. Neverovatno je bilo da je kod određene brzine iznad 300 km/h automobil jednostavno utihnuo. Verojatno je to imalo veze s aerodinamikom. Kao da ste u svemiru. Ali sa svakim kočenjem vratili biste se na Zemlju. Sve na tom automobilu bilo je čudesno osim menjača. Znali smo točno koliko dugo će menjač trajati pre nego što se polomi. Ali šasija i kočnice nisu imale nikakvih problema sa tih 1000 KS.’ Iz svega dosad napisanog postaje Vam jasno da je Bmw M1 jedan od najvećih automobila svih vremena. On je prvi od fantastičnih automobila iz Munchena koji se skrivaju iza slova M.

Motor    6 cilindara 24 ventila
Zapremina 3453 cm3
Snaga    277 KS pri 6500 o/min
Maksimalni obretni moment    330 Nm pri 5000 o/min
Maksimalna brzina    270 km/h
Ubrzanje 0-100 km/h    5,6 s

Preuzeto sa: www.vidiauto.com


Ostavite odgovor