Auto trke

Auto trke

Istorija trka

Auto trke, tj. Auto racing (takođe poznate pod nazivom automobilske trke, tj. Automobile racing ili Car racing) su motorni sport koji uključuje trke automobila za takmičenja. To je jedan od najčešćih i najgledanijih svetskih televizijskih sportova.

Početak auto trka

Prve auto trke su se pojavile ubrzo nakon izgradnje prvih uspešnih automobila sa benzinskim motorom. Prva trka bila je organizovana 28. aprila 1887. godine od strane glavnog urednika Pariskog časopisa Le Vélocipède, Monsieur Fossier-a. Trka je bila dugačka dva kilometara od Neuilly Bridge do Bois de Boulogne u Paris-u. Pobedio je Georges Bouton iz De Dion-Bouton Company u automobilu koji je konstruisao sa grofom Jules Albert de Dion-om, ali kako je on bio jedini takmičar koji se pojavio na trci, prilično je teško da se taj događaj nazove trkom.

Dana 23. jula 1894. godine, pariski časopis Le Petit Journal organizovao je ono što se smatra prvim svetskim automobilskim takmičenjem, tj. prvom auto trkom između Paris-a i Rouen-a. Sportska takmičenja bila su isprobana i testirana od strane celokupne javnosti uz povećanje novinskih tiraža. Gospodin Pierre Giffard, urednik novina, promovisao je trku kao “Competition for Horseless Carriages (Concours des Voitures sans Chevaux) koja nije opasna, laka je za vožnju i jeftina je tokom putovanja.“. Ukupno 102 prijavljena takmičara platilo je kartu od 10 franaka kao ulaznicu za trku. Ukupno 69 vozila počelo je 50 km dugačku probnu trku koja će pokazati koji učesnici će se kvalifikovati za početak glavnog događaja, 127 km dugačke trke Paris – Rouen. Učesnici takmičenja bili su u rasponu od ozbiljnih proizvođača kao što su Peugeot, Panhard ili De Dion do amaterskih vlasnika vozila, a samo njih 25 je odabrano za glavnu trku. Trka je počela iz Porte Maillot-a i prolazila je kroz Bois de Boulogne. Grof Jules Albert de Dion stigao je prvi u Rouen posle 6 sati i 48 minuta vožnje sa prosečnom brzinom od 19 km/h. Završio je 3 minuta i 30 sekundi ispred Georges Lemaître-a (Peugeot), Doriot-a (Peugeot) sa 16 min 30 sec zaostatka, René Panhard-a (Panhard) sa 33 min 30 sec zaostatka i Émile Levassor-a (Panhard) sa zaostatkom od 55 min 30 sec. Zvanični pobednici kod automobila su Peugeot i Panhard koji su ocenjivani za svoju brzinu, upravljanje i bezbednost, dok je De Dion-ov parni automobil diskvalifikovan jer je koristio zabranjeni upravljač.

Rane (prve) auto trke

Auto trke

Trka Paris – Bordeaux – Paris održana juna 1895. godine, smatra se „prvom pravom moto trkom“. Prvi koji je prošao kroz cilj bio je Émile Levassor u svom Panhard-Levassor modelu od 1205 ccm zapremine. On je prešao ukupno 1.178 kilometara za 48 sati i 47 minuta, završivši skoro šest sati pre nego drugoplasirani takmičar. Međutim, zvanični pobednik je postao Paul Koechlin u Peugeot-u, jer je utvrđeno da je Levassor prekršio pravila trke.

Samo devet od 22 startera završilo je ovu trku. Prvom automobilskom trkom u SAD generalno se smatra Thanksgiving Day Chicago Times-Herald trka održana 28. novembra 1895. Pokrivenost događaja putem štampe, pobudilo je veliki interes Amerikanaca za automobile. Trka dužine 87,48 km, vodila je iz južne strane grada, severno duž jezera u Evanston-u, Illinois i ponovo nazad. Takmičar Frank Duryea pobedio je u trci vremenom od 10 sati i 23 minuta pobedivši ostalih pet takmičara.

Auto trke

Prvo redovno auto takmičenje bilo je u Nice-i, Francuska, pokrenuto krajem marta 1897. kao „Speed Week“ (Nedelja brzine). Da bi popunili raspored takmičenja, većinu sadašnjih tipova trkačkih događaja su izmislili ovde, uključujući i prvi tzv. Hill climb (Nice – La Turbie) i sprint trku koja je, u stvari, bila prva tzv. Drag race. Prvo takmičenje u međunarodnoj konkurenciji između naroda i država, a ne između pojedinaca, počelo je sa Gordon Bennett Cup-om u auto trkama. Pariski umetnik Ernest Montaut i njegova supruga Marguerite verno su dokumentovali ubrzano menjanje lica motorizovanog saobraćaja u Evropi. Oni su napravili veliki broj plakata i grafika koje je objavio izdavač Mabileau et Cie, a koji pokrivaju trkačke događaje koji uključuju motorna vozila, avione, dirižable i glisere. Ove slike dale su vredan doprinos istoriji auto-saobraćaja, a posebno u njegovom trkačkom aspektu

Trke od grada do grada (City-to-city racing)

Kako su tada Francuzi dominirali u proizvodnji automobila i auto trkama, Francuski automobilski klub ACF organizovao je niz velikih međunarodnih takmičenja obično od ili do Pariza, povezujući druge veće gradove u Francuskoj ili gradove u Evropi. Prve vrlo uspešne Evropske trke završile su se 1903. godine, kada je Marcel Renault učestvovao u tragičnoj nesreći u blizini Angoulême-a na Paris – Madrid trci. Devet žrtava nesreće izazvalo je to da Francuska vlada prekine ovu trku u Bordeaux-u i zabrani auto trke na otvorenim (javnim) putevima.

Auto trke

Godine 1907. trka Paris – Peking pokrivala je dužinom 14.910 kilometara neke od najnegostoljubivijih područije i terena na Zemlji. Pet vozila učestvovalo je u trci, koju je dobio italijanski princ Scipione Borghese u automobilu Itala zapremine 7.433 ccm sa 45 KS. Najduža automobilska trka u istoriji sa ciljem u Paris-u održana je 1908. godine pod imenom New York to Paris Race. Šest timova iz Francuske, Italije, Nemačke i Sjedinjenih Američkih Država takmičilo se na trci, ali su samo tri tima uspela da stignu u Paris. Pobedio je Američki automobil Thomas Flyer koga je vozio George Schuster prešavši epskih 35.200 kilometara trke za 169 dana.

Prve namenske trkačke staze (Racing circuits)

Staza (pista) Milwaukee Mile u SAD je najstarija trkačka staza na svetu sa trkama koje se tamo održavaju od 1903. Ona prvobitno nije napravljena za auto trke, već je počela kao staza za konjske trke na jednu milju (1,6 km) još u XIX veku. Od 1903. do 1914., postojala je tzv. One-mile dirt ovalna staza na Brunots Island-u južno od Pittsburgh-a na reci Ohio. Louis Chevrolet osvojio je AAA šampionat automobila 1905. Dana 10. septembra 1907., Rex Reinersten je smrtno stradao na ovoj stazi. Godine 1916., Chevrolet je osvojio prvu Universal Films Trophy trku na 2,88 kilometarskoj Uniontown Speedway Board stazi južno od Pittsburgh-a u Hopwood-u, Pennsylvania.

Staza Brooklands u Surrey-u, Engleska, prva je namenski izgrađena staza za moto trke čije je otvaranje bilo u junu 1907. Ona se sastoji od 4,43 km dugačke betonske piste sa brzim zakošenim krivinama. Brooklands je takođe bilo sedište vazduhoplovne industrije u Engleskoj kada je kompanija Vickers otvorila fabriku i aerodrom tokom Prvog svetskog rata. Trkačka staza zatvorena je 1939., kada je počela proizvodnja ratnih aviona. Štete učinjene na stazi tokom Drugog svetskog rata značile su da staza nikada nije popravljena i otvorena za trke.

Auto trke

Trkačka takmičenja postepeno su se širila na druge delove britanske imperije. Prvo takmičenje u Indiji održano je 1905. od strane Motor Union of Western India. To je bila trka od Delhi-ja do Mumbai-ja na razdaljini od 1.300 km u pokušaju da se Indija otkrije automobilistima uz testiranje sposobnosti automobila u neobičnim uslovima za vožnju. Viceguverner Indije Lord Curzon, dao je saglasnost za održavanje ove manifestacije.

Period 1910. – 1950. godine

U 1930-im videla se transformacija takmičarskih vozila iz skupih drumskih automobila u čisto trkačke automobile sa Alfa Romeo, Auto Union, Bugatti, Delage, Delahaye i Mercedes-Benz konstruktorskim vozilima i motorima koji proizvode 605 KS uz pomoć višestrukog supercharging sistema. Od 1928. do 1930. godine i ponovo u periodu 1934. – 1936., maksimalna dozvoljena težina automobila bila je 750 kg, što je pravilo dijametralno suprotno tada važećim trkačkim propisima. Obimna upotreba aluminijumskih legura korišćena je radi ostvarenja male težine, a u slučaju Auto Union-a i Mercedes-a, uklonjena je i boja sa vozila da bi se zadovoljilo ograničenje težine tako da su tada nastali čuveni Silver Arrows trkački automobili.

Američke NASCAR trke osnovao je William France Sr. 21. februara 1948. uz pomoć nekoliko drugih vozača iz tog vremena. Prva NASCAR „Strictly Stock“ trka ikada održana je bila 19. juna 1949. na stazi Charlotte Speedway. Takozvano Strictly Stock division takmičenje stavljeno je na čekanje sve dok Američki proizvođači automobila nisu uspeli da proizvedu porodične limuzine dovoljno brzo da održe korak sa tražnjom automobila posle Drugog svetskog rata.

Auto trke

Period od 1950. godine do danas

Posle Drugog svetskog rata sportske auto trke pojavile su se kao poseban oblik trka u odnosu na klasične trke, a od 1953. godine Međunarodna automobilska federacija, FIA, organizuje FIA World Championship. NASCAR Strictly Stock Division preimenovana je u „Grand National“ diviziju početkom sezone 1950. godine. Tokom perioda od više od jedne decenije, dozvoljene su modifikacije u na polju bezbednosti i performansama, a od sredine 1960-ih vozila su namenski izrađena kao trkački automobili sa sportski-modifikovanom karoserijom. Prvo NASCAR takmičenje održano izvan SAD bilo je u Kanadi gde je 1. jula 1952., Buddy Shuman osvojio trku od 200 krugova na zemljanoj stazi od pola milje (800 m) u Stamford Park-u, Ontario, blizu Nijagarinih vodopada.

Od 1962. godine sportski automobili privremeno ustupaju mesto GT automobilima sa odlukom FIA-e da takmičenje World Championship for Sports Cars zameni sa International Championship for GT Manufacturers. Tokom 1960-ih dok su postojali tzv. Superspeedways modeli, stare zemljane staze ubrzano su asfaltirane (popločavane) tako da se broj trka na njima izrazito smanjio.

Klasa moćnih i snažnih automobila pojavila se u periodu 1950. – 1960. godine sa obe strane Atlantika koristeći evropske šasije i velike američke motore od ranih Allard automobila preko modifikovanih modela kao što je Lotus 19s koji je opremljen velikim motorom sa modela AC Cobra. Kombinacija pretežno britanskih šasija i američkih V8 motora dala je povod za organizovanje tzv. Can-Am serije trka u periodu 1960. – 1970. godine.

Auto trke
Takozvani Club Mans automobili obezbeđivali su mnogo zabave na trkama od 1960-ih do 1990-ih godina prošlog veka, a John Webb oživeo je interesovanje za velike sportske prototipove sa Thundersports trkama 1980-ih. Vozila iz Group 4 Grand Touring Cars i Group 5 Special Production Cars klasa postaju glavni učesnici u Sports car racing takmičenju od 1976. godine, dok će se prototipovi naći u opštem padu osim dominacije modela Porsche 936 u Le Mans-u i prototipova od dve litre zapremine iz tzv. Group 6 na nizu manjih trka. Poslednja NASCAR trka na zemljanoj stazi održana je 30. septembra 1970. godine na State Fairgrounds Speedway stazi od pola milje u Raleigh-u, North Carolina. Od 1972. do 2003. godine, NASCAR glavna serija trka zvala se Winston Cup Series sponzorisana od strane R. J. Reynolds Tobacco Company brenda, Winston cigareta. Promene koje su rezultirale učešćem RJR-a kao i smanjenjem broja trka sa 48 na 31 trku godišnje dovele su 1972. početak „modernog doba“ NASCAR trka.

U Evropi FIA usvaja praktično nepromenjena ACO GTP pravila i sankcioniše vozila iz Group C u World Endurance Championship-u, uključujući high-tech zatvorene trkačke prototipove. U SAD, IMSA Camel GTP serija podržava blisku konkurenciju između velikog broja timova proizvođača automobila i privatnih ekipa sa vozilima tehnički sličnim onim iz Group C, ali uz korišćene klizne skale za težinu i zapreminu motora u pokušaju da ograniči performanse. FIA je pokušala da prebaci kola iz Group C u virtuelni Grand Prix dvosed format u ranim 1990-im sa pravilima za motore i kratkim trajanjem trke preuzetim iz trka Formula 1. Od 1983. godine, IMSA GT Championship baziran je na prototipovima sa manjim akcentom na serijske automobile. Australian Production Car Championship prvi put se pojavio 1987. sa inauguralnim prvakom određenim rezultatima dve trke koje su održane na stazi Winton Motor Raceway u Viktoriji 27. septembra iste godine. Prvi World Touring Car Championship koji je bio otvoren za Touring Cars Group A, održan je 1987. godine istovremeno sa dugotrajnim European Touring Car Championship-om (ETCC). Dodatne auto trke održane su izvan Evrope u Bathurst-u u Australiji, na stazi Calder Park Raceway u Australiji (koristeći istovremeno javne puteve i novosagrađenu Thunderdome pistu), Wellington-u na Novom Zelandu i Mount Fuji stazi u Japanu. Prvenstvo vozača osvojio je Roberto Ravaglia u modelu BMV M3, dok je timski pobednik bila ekipa Eggenberger Texaco Ford No 7 sa modelom Ford Sierra.

Auto trke

Takmičenje Winston Cup Series doživelo je veliki bum u popularnosti u 1990-im. To se poklopilo sa padom popularnosti trka u American Championship Car Racing seriji. FISA je odlučila da razdvoji automobile u tri klase: Group N (serijski automobili), Group A (modifikovani serijski automobili) i Group B (modifikovani sportski automobili). Group B je uvedena od strane FIA-e za takmičenje 1982. kao zamena za obe preostale grupe automobila, Group 4 (modifikovani GT automobili) i Group 5 (trkački prototipovi).

Trke IMSA GT Series prerasle su u trke American Le Mans Series, koja je svoju prvu sezonu počela 1999. godine. Ove trke su usko povezane sa trkama iz Le Mans Series jer u oba takmičenja nastupaju prototipovi i GT automobili. Takmičenje SCCA World Challenge sastoji se od jednočasovne trke kombinovanjem tri klase vozila: GT (Chevrolet Corvette, Aston Martin DB9, itd.), GTS (Aqura TSX, BMW Series 3, itd.) i Touring automobila (klasa slična Grand Am Continental Challenge). NASCAR takmičenje postajalo je sve dominantnije i trke Indy Car Series su se odvojile od CART takmičenja 1996. godine, stavljajući veći naglasak na ovalne staze uz učešće domaćih otvorenih trkačkih automobila.

Auto trke

Kategorije trka

Trke Formula (Formula racing)

Najpoznatija verzija trka automobila sa jednim sedištem (single seater), tzv. jednoseda, su trke Formula One (Formula 1, F1) koje imaju godišnji World Championship (Svetski šampionat) za vozače i konstruktore. Kod jednoseda, točkovi nisu pokriveni (open wheel), a vozila često imaju aerodinamička krila napred i pozadi za proizvodnju tzv. Downforce-a (sile potiska) za poboljšanje prijanjanja na stazi.

U Evropi i Aziji trke ovakvih automobila obično se nazivaju skraćeno „Formula“ sa odgovarajućim hijerarhijskim nastavcima. U Severnoj Americi, termin „Formula“ nije zvanično prihvaćen sa izuzetkom trka F1. Ovaj sport se obično organizuje da prati „međunarodni“ format trka (kao što je F1), „regionalni“ format (kao što je Formula 3 Euro Series) ili „domaći“ u određenom obliku (kao što su German Formula 3 Championship ili Britsh Formula Ford).

Auto trke

Druga velika međunarodna trkačke serija jednoseda je GP2 Series (ranije poznata kao Formula 3000 i Formula Two). U Severnoj Americi, automobili koji se koriste u National Championship-u (trenutno je to IndyCar Series, ranije CART) su tradicionalno slični iako manje sofisticirani nego F1 vozila sa više ograničenja kod tehnologija u cilju kontrole troškova.

Regionalne serije uključuju Formula Nippon i Formula V6 Asia (posebno u Aziji), Formula Renault 3.5 (takođe poznata kao World Series by Renault, uspešna serija nastala od World Series by Nissan), Formula Three, Formula Palmer Audi i Formula Atlantic. Godine 2009., FIA Formula Two Championship doveo je do oživljavanja F2 serije. Domaće ili specifične državne serije uključuju Formula Three, Formula Renault, Formula Ford sa uvodnom (osnovnom) serijom Formula BMW. Trke jednoseda nisu ograničene samo na profesionalne timove i vozače. Postoji velika grupa malih amaterskih trkačkih timova za one koji žele da se takmiče protiv sličnih timova i vozača širom sveta. U Velikoj Britaniji glavne trkačke serije amaterskih timova su Monoposto Racing Club, BRSCC F3 (ranije Club F3 ili ARP F3), Formula Vee i Club Formula Ford. Svaka serija traži sponzore na tržištu koji pre svega treba da obezbede nisku cenu takmičenja, dok je drugi cilj sticanje jedinstvenog iskustva koristeći iste propise kao neke profesionalne serije (npr. BRSCC F3).

Auto trke

Postoje i druge kategorije kod trka jednoseda uključujući i Kart racing (karting trke) gde učestvuju male, jeftine mašine na malim i kratkim stazama. Mnogi od sadašnjih najboljih vozača počeli su svoju karijeru u kartingu. Formula Ford dugo je predstavljala popularnu osnovnu (početnu) kategoriju jednoseda za napredne karting vozače. Sada je to Formula BMW koja je bolja opcija, jer je uvela aero paket i slick (glatke) pneumatike omogućavajući mlađim vozačima sticanje iskustva na trkama sa dinamikom koja je bliža F1 trkama. Star Mazda Series je još jedna početna serija za mlade vozače. Studenti sa koledža i univerziteta mogu učestvovati u trkama jednoseda kroz takmičenje Formula SAE, što podrazumeva projektovanje i izgradnju jedinstvenog jednoseda u multidisciplinarnom timu i trkanje sa njim na takmičenjima. Ovo takođe razvija i druge potrebne veštine kao što je timski rad koji promoviše motosport i inženjering.

Godine 2006., producent Todd Baker bio je odgovoran za stvaranje prvog ženskog Formula tima na svetu. Ekipu su činile žene-vozači iz različitih trkačkih disciplina, a formirana je za MTV Reality Show koji se održavao na stazi Mazda Raceway Laguna Seca.

Decembra 2005. godine FIA je dala saglasnost za trke Superleague Formula koje su prvi put održane 2008. godine. Ovde su trkački timovi u vlasništvu istaknutih sportskih fudbalskih klubova kao što su npr. AC Milan i Liverpool F.C.

Posle 25 godina daleko od sporta, bivši šampion iz Formula 2, Jonathan Palmer, ponovo je pokrenuo F2 seriju sa vozačima koji su većinom završili Formula Palmer Audi seriju. Kategorija je zvanično registrovana kao FIA Formula Two Championship. Ovo takmičenje koje se odvija vikendom sastoji se od dve trke i predstavlja uvodno takmičenje pre trka FIA World Touring Car Championship-a.

Trke putničkih automobila (Touring car racing)

Na trkama touring (putničkih) automobila dozvoljeno je učešće prerađenim putničkim automobilima u trkačka vozila. To često ima za posledicu puno kontakta u trci zbog male razlike u brzini i velikog broja takmičara. Glavni Touring Car šampionati koji se održavaju širom sveta su V8 Supercars (Australija), British Touring Car Championship, Deutsche Tourenwagen Masters (DTM) i World Touring Car Championship (WTCC).

Auto trke

European Touring Car Cup je jednodnevni događaj otvoren za Super 2000 specifikaciju automobila iz mnogih nacionalnih šampionata širom Evrope. Takmičenja Sports Car Club of America, SPEED World Challenge Touring Car i GT Championship su dominantna u Severnoj Americi. Američka istorijska Trans-Am Series prolazi kroz period tranzicije, ali je i dalje trkačko takmičenje koje traje najduže od svih trkačkih serija u SAD. Američka National Auto Sport Association takođe obezbeđuje mesto amaterima da se takmiče u tzv. home-built (kućna izrada) prepravljenim fabričkim automobilima na raznim lokalnim stazama.

Trke sportskih automobila (Sports-car racing)

U trkama sportskih automobila učestvuju proizvodne izvedene verzije sportskih automobila poznate pod imenom Grand tourers (GTs) i namensko izrađeni sportski prototipovi koji se takmiče u okviru svojih klasa na zatvorenim stazama. Najveće globalno prvenstvo ovih serija za GT auto trke je FIA GT1 World Championship.

Auto trke

Tu je i FIA GT3 European Championship kao i manje poznat GT4 European Cup. Ranije je postojao i FIA GT2 European Championship, ali ga je FIA ukinula kako bi smanjila sve veće troškove. Ostali glavni GT šampionati uključuju Japanski Super GT i International GT Open za GT2 i GT3 automobile. Tu su i nacionalni GT šampionati gde učestvuju uglavnom GT3 i GT4 automobili sa profesionalnim i amaterskim vozačima. Sportski prototipovi za razliku od GT automobila ne oslanjaju se na putničke automobile kao bazu za razvoj. Oni imaju zatvorene (pokrivene) točkove i često zatvoren kokpit (kabinu) jer su često namenjeni za trke izdržljivosti. Vozila imaju mnogo manju težinu i više snage u odnosu na GT automobile što ih čini izuzetno brzim. Ovakvi prototipovi se takmiče na trci 24 hours of Le Mans, Europe Le Mans Series, Asian Le Mans Series i American Le Mans Series. Ovi automobili se nazivaju LMP (Le Mans prototype) automobili sa LMP1 oznakom koju nose proizvođački prototipovi i nešto manje snažni LMP2 automobil koje najviše koriste privatni timovi. U sve tri Le Mans serije učestvuju i GT automobili pored Le Mans prototipova, a ovi automobili imaju različita ograničenja u odnosu na FIA GT automobile.

Auto trke

Ove trke često se voze na velikim razdaljinama od najmanje 1.000 km, a automobile voze timovi od dva ili više vozača koji se menjaju na svakih nekoliko sati vožnje. Zbog razlika u performansama između proizvodnih verzija sportskih automobila i namenski izrađenih sportskih prototipova, jedna trka obično sadrži nekoliko različitih trkačkih klasa gde se u svakoj vodi borba za sopstveno prvenstvo. Još jedno prototip i GT prvenstvo postoji u SAD i ono je počelo 2000 godine. To je Grand-Am koji se odvojio od matične Rolex Sports Car Series i u kome učestvuju sporiji i jeftiniji trkački automobili u odnosu na LMP i FIA GT automobile. Poznate trke sportskih automobila obuhvataju 24 Hours of Le Mans, Rolex 24 at Daytona, 24 Hours of Spa-Franchorchamps, 12 Hours of Sebring i Petit Le Mans na Road Atlanta stazi. Tu je i poznata 24 Hours of the Nürburgring na zloglasnoj Nordschleife stazi i nova trka Dubai 24 Hour na kojoj učestvuju GT3 i slabiji automobili sa mešavinom profesionalnih i pro-am vozača.

Trke produkcijskih automobila
(Production-car racing)

Auto trke

Trke produkcijskih (serijskih) automobila, inače poznate kao „showroom stock“ održavaju se u SAD. To su ekonomične i pravilima ograničene verzije trka putničkih automobila i uglavnom se koriste za ograničavanje troškova. Učestvuju brojni proizvođači serijskih automobila po kategorijama na osnovu određenih marki automobila. Većina serija koristi pravila vozila Group N sa nekoliko izuzetaka.

Postoji nekoliko različitih serija koje se voze širom sveta, a to su pre svega japanska Super Taikyu i IMSA Firehawk Series koja je trajala od 1980. do 1990. godine širom Sjedinjenih Američkih Država.

Trke jednog modela (One-make racing)

Takozvane One-make trke često koriste produkcijski automobili jednog od poznatih proizvođača ili samo jedan model u opsegu modela jednog proizvođača. Postoje brojne značajne trke formula jedne marke iz raznih zemalja i regiona od kojih su neke, kao što su Porsche Supercup i IROC, podstakle osnivanje mnogih nacionalnih prvenstava. Ove serije trka se često voze na klupskom nivou gde učestvuju produkcijski automobili sa ograničenim izmenama i limitiranim performansama kako bi svi učesnici bili jednaki.

Auto trke

Neke od poznatijih trkačkih serija su evropske Radical European Masters, John Cooper MiniChallenge i Clio Cup, a one sa skromnim budžetom su Ginettas, Caterhams, BMW i MX5. Tu su i trke jednoseda sa šasijom formule kao što je Formula Renault i Formula BMW koje su obično početne (osnovne) serije za kasniji prelazak u poznatije serije i trke formula.

Trke posebno prepravljenih modela (Stock Car racing)

U Severnoj Americi tzv. Stock Car trke su najpopularniji oblik auto trka. Primarno namenjeni za takmičenje na ovalnim stazama, ovi automobili nejasno liče na fabrička vozila, ali su u stvari namenski izrađeni trkački automobili koji su napravljeni po strogim specifikacijama koje se zovu Silhouette Racing cars pravila. Najveće Stock Car Racing rukovodeće organizaciono telo je NASCAR (National Association for Stock Car Auto Racing). NASCAR glavna serija je Sprint Cup Series, a njene najpoznatije trke su Daytona 500, Southern 500, Coca-Cola 600 i Brickyard 400.

NASCAR takođe vodi nekoliko početnih (ulaznih) serija uključujući Nationwide Series i Camping World Truck Series (trke pickup kamiona). Trke ove serije voze se na čitavom kontinentalnom delu Sjedinjenih Država. NASCAR Canadian Tire Series trka organizuje se širom Kanade, dok se trke NASCAR Corona Series voze u Meksiku. NASCAR takođe organizuje nekoliko manjih regionalnih serija kao što je Whelen Modified Tour. Modifikovani automobil se najbolje može opisati kao automobil sa otvorenim točkovima. Modifikovani automobili nemaju delove koji se odnose na tzv. „stock“ vozilo po kome su nazvani. Mnogi modifikovani automobili raspoznaju se se preko imena tzv. „proizvođača“ i kroz logo tzv. „imena vozila“, jer koriste komponente proizvedene od strane drugog proizvođača automobila. Tu su i druga organizaciona tela stock car takmičenja, kao što su Automobile Racing Club of America i United Speed Alliance Racing.

Auto trke

U Velikoj Britaniji takmičenje British Stock Car racing takođe se naziva „Short Circuit Racing“. Ono se odvija na stazi od škriljaca ili asfalta obično dugačkoj oko 1/4 milje (oko 400 metara). Ovo takmičenje organizuju i vode Oval Racing Council (ORC) i BriSCA. Oba tela se sastoje od pojedinačnih promotera takmičenja. U Velikoj Britaniji postoji oko 35 staza sa više od 7000 aktivnih vozača. Takmičenje je podeljeno u tri osnovne „divizije“ sa posebnim pravilima o auto-kontaktu tokom trke. Najpoznatije prvenstvo je BriSCA F1 Stock Cars. Vozila, tzv. Full Contact Formula, uključuju Bangers, Bombers i Rookie Bangers vozila, a trke nose nazive Demolitions Derbies, Figure of Eight racing i Oval Racing. Vozila Semi Contact Formula uključuju BriSCA F1, F2 i Superstox modele gde se branici taktički koriste u toku trke. Non-Contact Formula vozila obuhvataju National Hot Rods, Stock Rods i Lightning Rods. Takmičenja u okviru UK Stock Car Racing počela su 1950. i naglo su postala popularna kroz 1960. i 1970. godine prošlog veka.

Reli trke (Rallying)

Reli trke na međunarodnom nivou i u većini nacionalnih prvenstva podrazumevaju dve klase atestiranih (homogolizovanih) automobila iz serijske proizvodnje: Group N serijski automobili i modifikovani automobili Group A.

Auto trke

Automobili se takmiče na zatvorenim javnim putevima ili off-road oblastima gde voze po tzv. point-to-point formatu. Vozači i njihovi suvozači skupljaju (rally) grupe bodova osvajajući ih u redovnim intervalima od početka takmičenja. Reli obično traje tokom više faza specijalnih ispita (special stages) na bilo kom terenu gde je učesnicima dozvoljeno da pre početka takmičenja pređu deonice (stage) smanjenom brzinom beležeći stenogramski detaljne opise delova staze ili puta po kome voze. Ovi detaljni opisi poznati su kao tzv. pace notes. U toku stvarnog reli takmičenja, suvozač naglas čita vozaču napisane zabeleške o stazi koristeći interfonski sistem u zaštitnoj kacigi, omogućavajući završetak svake deonice što je brže moguće. Bodovanje je zasnovano na najkraćem ukupnom proteklom vremenu tokom specijalnih ispita uključujući i moguće kazne. Glavna svetska reli serija je World Rally Championship (WRC). Postoji mnogo regionalnih prvenstava i zato mnoge zemlje imaju svoj nacionalni reli šampionat. Neki od najpoznatijih reli takmičenja su Monte Carlo Rally, Rally Argentina, Rally Finland and Rally GB.

Još jedan poznati događaj koji je, u stvari, tzv. „Rally Raid“ takmičenje je jedinstveni Paris – Dakar Rally. Tu su i mnoga manja reli takmičenja na klupskom nivou koja su popularna kod amatera i koji čine prave „korene“ ovog moto sporta. Automobili na ovom nivou takmičenja nisu u potpunosti pripremljeni u skladu sa zahtevima homologizacije Group A ili Group N automobila. Drugi veliki reli događaji uključuju British Rally Championship, Intercontinental Rally Challenge (IRC), African Rally Championship, Asia-Pacific Rally Championship i reli takmičenja na velikim razdaljinama koja su slična Dakar Rally-ju.

Reli Targa Tasmania koji se održava na Australijskom ostrvu-državi Tasmaniji i koji je pokrenut 1992. godine uzeo je ime od poznate auto trke Targa Florio, bivše automobilske manifestacije koja se održavala na ostrvu Sicilija. Takmičarski koncept targa relija direktno je izveden iz najboljih karakteristika relija Mille Miglia, Coupe des Alpes i Tour de Corse. Slično imenovani događaji širom sveta uključuju takmičenja Targa Newfoundland u Kanadi, Targa West u Zapadnoj Australiji, Targa New Zealand i druge manje targa manifestacije.

Trke dragstera (Drag racing)

U tzv. drag trkama, cilj je završiti zadatu udaljenost u pravoj liniji iz stajaćeg starta ispred drugog vozila u paralelnoj traci. To rastojanje je tradicionalno dužine ¼ milje (400 metara), mada su trke na ⅛ milje (200 m) postale popularne od 1990. Vozilima se može ili ne mora dati signal za start u isto vreme u zavisnosti od klase trke. Vozila koja se takmiče čine modeli od svakodnevnih serijskih automobila pa sve do namenski izrađenih vozila, tzv. dragster-a. Brzine i ostvarena vremena se razlikuju od klase do klase. Prosečni serijski automobili pređu ¼ milje u vremenu od 12 do 16 sekundi, dok u tzv. Top fuel dragster klasi to traje 4,5 sekundi ili manje uz dostizanje brzine od 530 km/h. Drag Racing je organizovan kao sport od strane Wally Parks-a u ranim 1950-im godina kroz organizaciju NHRA (National Hot Rod Association). NHRA je formirana da obeshrabri učestvovanje u tzv. Street racing trkama. Prilikom startovanja, top fuel dragster će ubrzati silom od 3,4 G, a kada se otvore kočioni padobrani usporavanje iznosi 4 G, što je više nego kod Space Shuttle letelice. Top fuel automobil može se čuti na udaljenosti od preko 13 km i može generisati manji potres od 1,5 do 3,9 stepeni Rihterove skale!

Auto trke

Drag trku voze dva automobila paralelno jedan pored drugog, dok pobednik nastavlja u narednu rundu takmičenja. Profesionalni vozači voze od početka do pobede preko ciljne linije. Fer vozač u trci je hendikepiran (kada lošiji automobil ostvari tzv. Head start) kasda koristi index svetlo za start (najniže svetlo na starnom stubu je dozvoljeni start), tako da je to vozilo navodno startovalo pre vremena (njegov index na stubu je „break out“) i izgubilo je dvoboj. Stub sa nosačima index svetala za trku je označen kao glavni uzrok gubitka javnog interesa za drag trke. Obični ljudi ne razumeju zašto sporiji automobil pobeđuje ili zašto neko treba da pritisne kočnicu da bi izbegao prebrzu vožnju. Mnogi vlasnici lokalnih staza takođe su se žalili da dragster timovi izlaze iz takmičenja jer žele da provedu što je moguće manje vremena na stazi, tako što donose svoju hranu, piće, gorivo i zalihe, što čini da vlasnici dragster staza sve teže zarađuju novac na ovim događajima. To izaziva rast cena i troškova uz gubitak interesa publike za takve događaje.

Trke izvan auto staza (Off-road racing)

U off-road trkama razne vrste specijalno modifikovanih vozila, uključujući i automobile, takmiče se u vanrednim off-road uslovima.

U Severnoj Americi ove trke često se održavaju u pustinji kao što je čuvena trka Baja 1000. U Evropi, off-road trke se odnose na događaje kao što su autocross ili rallycross takmičenja, dok se pustinjske trke i rally-raid takmičenja kao što su Paris – Dakar, Master Rallye ili Evropske baja trke zovu Cross-country reliji.

Auto trke

Trke istorijskih automobila (Historical racing)

Kako su moderne auto trke bazirane na modernoj tehnologiji uz puno korporativnih sponzora i politike koji su uključeni, trke istorijskih automobila imaju tendenciju da budu nešto suprotno. Zato što se zasnivaju na vozilima iz određenog doba razvoja automobila, trke su više orijentisane na učešće kolekcionara i ljudi kojima su automobili hobi uz smanjenje korporativnog sponzorstva i izbacivanje politike iz takmičenja. Takmičenja su tako regulisana da je dozvoljeno učešće samo automobilima iz određenog doba (određene ere). Savremena oprema koja se koristi na trci odnosi se na bezbednost i merenje vremena. Ovaj događaj može sadržati veliki broj različitih disciplina u motosportu.

Auto trke

Neke od najpoznatijih manifestacija u ovom takmičenju su Goodwood Festival of Speed i Goodwood Revival u Engleskoj i Monterey Historic u SAD. Prvenstvo je u rasponu od trka „korena auto industrije“ modela Austin Seven do FIA Thoroughbred Grand Prix Championship-a sa modelima koji imaju Formula One šasije. Iako postoji nekoliko profesionalnih timova i vozača u istorijskim trkama, ova grana auto sporta ima tendenciju učestvovanja bogatih vlasnika automobila, tako da su amaterski takmičari i njihova vozila sve manje konkurentna u trkama.

 

Ostale poznatije kategorije auto trka (nazivi u izvornom obliku)

Autocross
Autograss
Banger racing
Board track racing
Demolition derby
Dirt speedway racing
Dirt track racing
Drifting (motorsport)
Folkrace
High Performance Drivers Education
Hillclimbing
Ice racing

Legends car racing
Midget car racing
Mini Sprint
Monster truck
Pickup truck racing
Rallycross
Road racing
Short track motor racing
Slalom
Solar car racing
Sprint car racing
Wheelstand Competition

Upotreba signalnih zastava (flags)

U mnogim tipovima auto-trka posebno kod onih koje se održavaju na zatvorenim stazama, signalne zastave ukazuju na opšti trenutni status staze i tako šalju određene poruke i upozorenja takmičarima.

Kako pojedine trkačke serije imaju različita pravila, same zastave su se promenile od prvih godina svog postojanja u trkama (npr. crvena se nekada koristila da označi početak trke) i one danas imaju opšta prihvaćena pravila (značenja).

Trkački incidenti

Zbog izuzetno opasne prirode auto trka, mnogi pojedinci uključujući vozače, članove timova, funkcioneri i gledaoci nastradali su u nesrećama vezanim za ovaj sport u trkama, kvalifikacijama, probama ili u privatnim sesijama testiranja.

Poginuli među trkačima i gledaocima bili su brojni u ranim početnim godinama auto trka. Međutim, napredak u tehnologiji, bezbednosti i promene kreirane od strane regulatornih takmičarskih tela radi ograničenja brzine smanjili su smrtnost u poslednjih nekoliko godina.

Spektakularne nesreće često su podsticale na uvođenje povećanih mera bezbednosti, pa čak i na promenu trkačkih pravila. Najgora nesreća u auto sportu bila je 1955. godine kada je Pierre Levegh (i sam je stradao) u nesreći na Le Mans-u usmrtio preko 80 gledalaca i povredio više od njih 100.
Auto trke

Podešavanje trkačkog automobila (Car setup)

Kod auto-trka, trkačko podešavanje ili podešavanje automobila je skup posebnih prilagođavanja napravljenih na vozilu radi optimizacije njegovog ponašanja za vreme takmičenja (podešavanje performansi, upravljanja, pouzdanosti, itd.). Korekcije se mogu izvršavati i na ogibljenju, kočnicama, menjaču, motoru, gumama, kao i na mnogim drugim delovima i sistemima automobila.

Vozač trkačkog automobila (Racing driver)

Vozače trkačkih automobila u najjačim i najpoznatijim svetskim šampionatima obično plaćaju timovi za koje nastupaju ili njihovi lični/timski sponzori, tako da vozači imaju značajno velike zarade. Suprotno onome što se može pretpostaviti u većini slučajeva, trkački vozači često nemaju zahtevane odlične reflekse. Od njih se obično zahtevaju preciznost u vožnji i dobro praćenje trke.

Auto trke

Fizička priprema potrebna vozačima auto trka varira zbog upravljanja različitim tipovima automobila, ali za vožnju automobila sa otvorenim točkovima gde su sila potiska i G-sila u krivinama izuzetno velike, fizička snaga potrebna da se vozi takav automobila mora takođe biti veoma značajna. Pored toga trka može trajati nekoliko sati, tako da je broj otkucaja srca vozača često iznad 140 otkucaja u minutu, pa vozači moraju biti izuzetno zdravi i snažni. Za vožnju standardnih gradskih automobila, posećivanje teretane nije ni približno toliki problem ako se želi biti fizički i psihički zdrav za vožnju.

Auto trke

Preuzeto sa: www.netauto.rs


Ostavite odgovor