Aston Martin DB4 GT Zagato 1960. – 1963. – Istorija modela

Aston Martin DB4 GT Zagato

Aston Martin DB4 GT Zagato

Aston Martin DB4 GT je napravljen da bi bio konkurencija Ferrariju GTO na trkačkoj stazi. Njegov neuspeh u tome nije ga sprečio da postane legenda. Zašto je to tako – odgovor najverovatnije leži u njegovom jedinstvenom dizajnu.

Aston Martin DB4GT Zagato je napravljen samo s jednim ciljem, a taj je pobeda nad konkurentskim Ferrarijima. Nije mu uspelo, jedinu pobedu zabeležio je kad na stazi nije bilo konkurencije iz Maranella. Opšte, trkačka bi se karijera Aston Martin DB4 GT  najprije mogla opisati izrazom „katastrofa“. Možda se najpoznatiji trenutak iste zbio u Goodwoodu 1962. kada se Jim Clark spektakularno slupao, sklonivši pritom sa staze i Surteesov Ferrari 250 GTO – koji ga je upravo obilazio za celi krug! Sir Stirling Moss opisao je ponašanje Zagata (doduše, prvog prototipa) u vožnji pridevom kojeg ćemo ovde pristojno prevesti kao „vaška“. U Le Mansu je 1961. Jean Kerguen odustao 50 minuta pre kraja trke, ali samo s trećeg mesta u klasi. Jedinu mu je pobedu (o.k., lažemo, bilo je i nekoliko uspeha u lokalnim australijskim nadmetanjima) doneo Lex Davison u jednoj od pratećih trka VN Engleske 1961. – ali, kako smo već napomenuli, bez Ferrarija na stazi. Aston Martin je planirao proizvesti inicijalnu seriju od 25 primeraka Aston Martina DB4 GT, a dalje… zavisno od narudžbina. Na kraju, jedva su ih uspeli napraviti 19, a i tako su zadnjih nekoliko morali prodati uz znatan popust, nakon što su im i po nekoliko godina stajali na lageru. Zapravo, kada je Lucien Bianchi skršio svoj Aston Martin DB4 GTZ u Spa (u potencijalno najsvetlijim trenucima trkačke karijere ovog automobila, vodeći ispred nekoliko lokalnih, belgijskih Ferrarija), Aston Martin je napravio zamenski, olakšani model, koji je preuzeo identitet, registraciju (2 VEV) i brojeve šasije od uništenog prethodnika. Zbog toga se i danas ponegde barata sa različitim brojkama, ali istina je jednostavna: postoji samo 19 originalnih primeraka ovog modela. S tehničke strane ovaj model nije pokazao ništa novo ili revolucionarno – ispod lagane aluminijumske karoserije krije se obični dobri stari Aston Martin DB4 GT(i taj ga je, usprkos veće težine, znao pobediti u trkama), a ni obični Aston Martin DB4 nije daleko po tehničkim specifikacijama, ako zanemarimo veći međuosovinski razmak i dodatni par sedišta pozadi kod osnovnog modela.

Aston Martin DB4 GT Zagato

Potraga za lepotom Aston Martin DB4GT Zagato nedvosmisleno ipak jest legenda, i to jedna od najvećih u svetu sportskih automobila, iako – kao što smo upravo videli – upravo tragično pada na ispitu u čak tri od pet osnovnih kategorija. S najvećom brzinom od 245 km/h (na testu revije „Autocar“) i ubrzanjem od nule do sto – govorimo o miljama! – za 14.1 sekundu, performanse Zagata pojašnjavaju legendarni status, iako su slabije od Ferrarijevih SWB i GTO modela, a ni triput jeftiniji (tada) Jaguar E-Type nije tako daleko. Fabrički  deklarisanih 314 KS većina stručnjaka smatra prilično preteranim. Verovatnije je kako je prva brojka 2, no u svakom slučaju, dvojka je i prva brojka odnosa snage i težine: po fabrici  270, u stvarnosti oko 250 KS po toni – a to je i četrdesetak godina kasnije veoma respektabilan podatak. I pored ovih sjajnih performansi, očito je kako je glavni, daleko najveći razlog legendarnog statusa ovog automobila dizajn. Aston je naprosto prekrasan, jedan od onih posve izuzetnih automobila pred kojima će svakome, čak i laiku, zastati dah. Ovaj je divni gubitnik rođen pod jedinstvenom, savršeno sretnom konstelacijom zvezda, a ona među njima koja u najvećoj meri određuje njegov horoskop zove se Zagato. Pre mnogo godina, još za Mussolinijeve ere, rođaci su tužili sudu jednog mlađanog italijanskog plemića. Tvrdili su kako on više nije mentalno sposoban raspolagati porodičnim imetkom, a ključni im je dokaz bio apsurdan iznos koji je mladić potrošio na specijalnu aluminijsku karoseriju, koju je za njegov Alfa Romeo izradio lokalni umetnik. Sudija je zatražio da mu pokažu automobil. Čim ga je video, zaključio je slučaj i oslobodio mladića optužbe, uz objašnjenje: „Potraga za lepotom je najprirodnija čovekova osobina.“ Taj se lokalni umetnik zvao Ugo Zagato, i začeo je dugu lozu automobilskih dizajnera, koji su stvorili neke od najlepših, ali i neke od najčudnijih automobila koje je svet ikada video. Većina i jednih i drugih nastala je šezdesetih, kada je za Ugovog sina Giannija radio genijalni i ekscentrični dizajner Ercole Spada. Iako Spada osobno preferira neke kasnije, radikalnije dizajne, poput Lancie Flavie SZ sa zadnjim bočnim prozorima usečenim u krov i prelomljenom maskom hladnjaka, opšte je mišljenje kako je njegov „chef-d’-oeuvre“ upravo Aston Martin DB4GTZ, njegov prvi rad, nastao kada je imao tek 23 godine. Lakoća koja zapanjuje Već je i osnovni Aston Martin DB4 konstruisan sa intencijom maksimalnog olakšanja, po tzv. „superleggera“ sistemu karoserijske radionice Touring, ali to nije bilo dovoljno – automobil je i dalje bio pretežak za trke. Stoga je napravljen kraći Aston Martin DB4 GT, dvosed.

Aston Martin DB4 GT Zagato - unutrašnjost

Aston Martin DB4 GT Zagato – unutrašnjost

No, nekako je istodobno i Ferrari skratio šasiju modela 250, a novi je SWB u „Competizione“ izvedenici imao i potpuno aluminijsku karoseriju. Glavni dizajner Touringa, Carlo Anderloni, uputio je tada Johna Wyera, čoveka zaduženog za trkačke projekte Aston Martina, ka Zagatu. Od samih početaka, vezanih za najranije italijanske avione u Prvom svetskom ratu, smanjenje težine postalo je glavna Zagatova opsesija. Lakši, automobili su pobeđivali na trkama i pronosili slavu fabrike iz milanske Via Giorgini. Elegancija je bila poželjna, ali ne i obvezna pratilja lakoće. I zapravo, elegancija uopšte nije imanentna ni ovom Aston Martinu, njegove obline su obline mišića i agresije. „Snažan sam!“, vrišti Aston Martin DB4 GTZ svojom pojavom, malo će ko, s druge strane, kao njegovu očitu osobinu spomenuti senzualnost. Uza to, unutrašnjost je spartanski ogoljena, a svi su prozori, osim vetrobrana, napravljeni od plastike. Lepota je to gotovo bez premca, ali koren te lepote leži u brutalnosti. Poput crne pantere, savršenstvo oblika samo je uobličenje prvobitne, animalne snage. I, mada ne znamo ni za jedan smrtni slučaj u Aston Martin DB4 GTZ, spomenuta izletanja velikana poput Clarka i Bianchija najbolji su dokaz opasne, nepredvidive zveri skrivene iza prekrasne fasade. Zagato i GTO dve su stvari koje posve sigurno nećete primetiti na ovom automobilu: ravne linije i suvišne detalje. Sve je podređeno funkciji, a dekoracija je minimalna – nekoliko sitnih znakova Zagata i Aston Martina. Ono što nije neophodno, poput branika  ili spoljnih retrovizora, valjalo je izbeći pod svaku cenu.

Aston Martin DB4 GT Zagato

I upravo tu leži tajna jedinstvene lepote Aston Martin DB4 GTZ: još su nas Le Corbusier i Bauhaus naučili lepoti funkcionalnog, jednostavnog. Svi znamo priču po kojoj su prednji usisnici za vazduh  Ferrarija GTO nastali po uzoru na trifore s modenske katedrale. Tri grbe na poklopcu motora Aston Martina nemaju tako plemenite uzore – one su ovde naprosto zato da bi pokrile izbočene delove rednog šestocilindraša sa dva bregasta vratila u glavi. GTO jest prekrasan, ali na pomalo barokni, suvišan način. Oseća se stanoviti “horror vacui“, linije ne teku posve nesputano, svako su malo prekinute nekim otvorom ili naglim prelazom. Koji je od ova dva automobila je na kraju lepši, prosudite sami, to je ionako stvar osobnog ukusa, nema egzaktnih merila. No, Aston Martin DB4 GTZ je nedvosmisleno, estetski gledano, bolje dizajniran, njegove su linije logičnije, pretapanja oblina putenija, savršenija – uostalom, za razliku od Ferrarija, nisu mu trebale pobede da bi postao kult. Za mene lično, dileme nema. Aston je lepši. Na jednom se području Zagato ne može meriti s konkurentom iz Maranella, iako je proizveden u manjoj seriji: to je, dakako, cena. Krajem šezdesetih 1200 funti trebalo je  za kupovinu polovnog primerka. Za booma osamdesetih jedan je primerak sa dobro  dokumentovanom trkačkom prošlošću prodan za 1.500.000 funti. Danas će vam za kupovinu jednog od njih devetnaest trebati otprilike trećina ili polovina tog iznosa, zavisno od istorije pojedinog modela. Za svaki se zna gde je, nema misteriozno izgubljenih primeraka. Zadnji je ne restaurirani model pronađen pre pet godina u Italiji.  Prvo je Zagato obukao određenu seriju modela V8 u novo, ekskluzivno odelo. Nažalost, šarma i lepote prethodnika nije bilo ni od korova, i ovaj je automobil  danas, ako ne baš zaboravljen, svakako smatran irelevantnom i bazično ružnom stilskom vežbom dosadnih osamdesetih, usprkos proklamovanih 300 km/h (s motorom napred!).

Preuzeto sa: www.vidiauto.com


Ostavite odgovor