Petocilindarski motor – istorija petocilindarskih motora

Petocilindarski motor

Petocilindarski motor

Mercedes je bio prvi, a Audi, VW, Volvo i Fiat najverniji sledbenici.

Prvi je petocilindarski motor razvio Ford krajem 30-ih, no ostao je prototip, jer Amere tada nisu zanimali manji, ekonomičniji motori. Tek četrdesetak godina kasnije stigla je serijska proizvodnja ovog zanimljivog koncepta, koji objedinjuje neke od tradicionalnih prednosti motora sa 4 i 6 cilindara. Predstavljanje Mercedesa 240D 3.0 sa 80 KS, 25. jun 1974., prvog automobila sa rednim 5-cilindarskim dizelašem, bila je velika tehnološka vest. Tada najpopularnija auto revija na ovim prostorima, slovenski Avto magazin, posvetio mu je naslovnicu i veliki tekst. Bio je to veliki pomak od tradicije, a modeli sa ‘nišanom’ na nosu i dizelašem OM617 postali su predmet žudnje naših gastarbajtera. Do kraja decenije stigla je i magična reč ‘turbo’, najavljujući svet u kojem će dizelaši zavladati tržištem.

Petocilindarski motor

Već 1976. stigao je i prvi benzinac sa pet cilindara, sa 2144 ccm i 115 KS u Audiju 100 5S  i 136 KS i ubrizgavanjem u 100 5E i 200. Ako smo ga tada smatrali nepotrebnim preterivanjem u želji za novim, 1980-ih će nam se zavući pod kožu, zahvaljujući modelu quattro i uspesima na relijima. Audi je 1978. predstavio i 5-cilindarski diezel, postavši tako prvi koji je ponudio koncepciju ljubiteljima oba najpopularnija goriva. Četiri kruga i pet cilindara do danas su ostali nerazdvojni, za razliku od drugog pionira, Mercedesa, koji je 2006. odustao od takvih motora, premda ih licencno i dalje koristi SsangYong.

Audi

Volkswagen je razvio neobičnu koncepciju 5-cilindraša V oblika. Usko ugaoni V-motore uvela je 1922. Lancia, u 4-cilindarskoj Lambdi. Kompaktna verzija, sa uglom među cilindrima 10 do 20º, omogućila je korišćenje zajedničke glave sa jednim bregastim vratilom (u zadnjim verzijama dva) za oba cilindarska reda. Koristila ga je do 1976. u Fulviji. Volkswagen je 1989. razvio 2.8 VR6 sa 174 KS i 15º među cilindrima. Puno je kraći i malo širi od rednog. ‘Odsecanjem’ cilindra 1997. je nastao 2.3 VR5 sa 150 KS, ugrađen u Passat. Prava je konkurencija Audiju stigla iz Italije: veći modeli Fiata, Lancije i Alfa Romea već dvadesetak godina koriste nekoliko različitih benzinskih i dizelskih motora ove koncepcije. Petcilindarski dizelaš fabrike VM ugrađivao se u Jeep Grand Cherokee, mnogo pre nego što je Fiat postao vlasnik brenda. Kao i kasnije sa Hummerom H3, pokazalo se da ljubitelji američkih vozila ipak preferiraju motore V8.

vw_23_vr5

Vw 2.3 VR5 – Petocilindarski motor

Najsportskija kutija na točkovima 1990-ih bio je Volvo 850 T-5R, po mogućnosti bledo žut. Šveđani od 1992. koriste Audijeve benzinske 5-cilindraše, a od 1994. i dizel. Benzince su nastavili razvijati sami te su se ugrađivali u najuzbudljivije verzije Ford Focusa druge generacije: ST I RS razvijali su od ozbiljnih 225 pa sve do monumentalnih 350 KS. Ford ima 5-cilindarski dizel namenjen dostavnim i pick-up vozilima. Roverov dizelaš TD5 kodnog imena Storm od 1998. do 2007. se ugrađivao u Discovery i Defender. U Europi su slabije poznati benzinski 5-cilindraši Honde i General Motorsa, koji se uglavnom ugrađuju u modele za američko tržište. Četrdeset godina nakon predstavljanja ova je ideja i te kako prisutna i živa, premda je opasno ugrožava sve popularniji ‘downsizing’.

Recimo nešto više i o samom pioniru ovog koncepta. Mercedes-Benz W115/8 oznake 240D 3.0 (ponegde i 300D) 1974. je bio prvi sa 5 cilindara. Sa 80 KS i 148 km/h bio je dobar i za Autobahn. Sredinom 70-ih, kad su nemačkim autoputevima ozbiljniji benzinci išli brže od 160 km/h, Mercedes 200D, W115/8 (Strich Acht) sa 55 KS jedva je hvatao 130. Nije mogao ni pomisliti na levu traku, 220D sa 60 KS hvatao je 134, a 240D sa 64 KS, predstavljen 1973., 138 km/h. U Mercedesu su procenili da im treba ozbiljniji dizelaš, pa su na OM616, zapremine 2404 ccm, dodali peti cilindar i napravili OM617, sa 3005 ccm i 80 KS. Uveo je i pneumatsko podešavanje pumpe za ubrizgavanje, pa se gasio kontaktnim ključem, a ne povlačenjem poluge koja je mehanički prekidala dovod goriva. Veća je snaga omogućila ugradnju dužeg prenosa, pa je u ‘trećoj’ mogao potegnuti 110 (važno za preticanje), a u četvrtoj 148 km/h. Po brzinomeru blizu 160! Taj pretkomorni dizelaš je 1978., s turbopunjačem i 111 KS, ugrađen u S-klasu 300 SD za američko tržište. Nabildan na 190 KS u konceptom Mercedesu C111-IID je 1976. oborio je 13 svetskih rekorda za dizelaše i tri za sve aute. Postizao je 300 km/h i do stotke ubrzavao za 4,7 s.

mercedes

Za kraj, prisetimo se primera ove koncepcije i u svetu motocikala. Honda je još 1965. razvila najmanji 5-cilindarski motor za klasu do 125 cm³. Na neobično su se rešenje odlučili razvijajući zajedničke komponente sa 2-cilindrašem za klasu do 50 ccm. Luigi Taveri je 1966. osvojio titulu, no rešenje je napušteno – sve do modela RC211V iz 2002. Te je godine najviša klasa dobila naziv MotoGP i dozvoljeni su četvorotaktni motori od 990 ccm. U pet sezona ovaj fantastični motocikl sa oko 240 KS ostvario je čak 48 pobeda. Valentino Rossi osvojio je dve, a Nicky Hayden jednu titulu.

Honda

Izvor: autoportal.hr


Ostavite odgovor