Fiat Ritmo 1978. – 1988. – Istorija modela

Fiat Ritmo

Fiat Ritmo

Kao odgovor na konvencionalno dizajnirani Golf iz 1974., Italijani su već naprednu tehnologiju oplemenili modernističkim dizajnom, nažalost i limom iz SSSR-a

Ne menjaj ono što je uspešno, a uz to brojke u oznaci zvuče otmenije i ozbiljnije od imena. Konačno, krajem 1970-ih pojam su bili Mercedes-Benz 200 D, Audi 100, BMW 320, Volvo 244, Peugeot 504… Fiat je napravio ‘boom’ modelom 128, koji je posebno atraktivan bio u sportskim verzijama Sport Coupe i 3P. U aprilu 1978. u Torinu je službeno predstavljen Fiat Ritmo.

Fiat Ritmo

Fiat Ritmo

Ali sredinom marta te godine, dakle pre tačno četiri decenije novinari su probili sve bitno o novom ‘svemirskom’ autu, nasledniku modela 128. Ono što je bitno u tom autu je da je (gotovo) izvrsnu koncepciju Fiata 128 zapakirao u futuristički dizajn. Budući da je tada Golf već počeo raditi dar-mar u kompaktnoj klasi, Italijani su pošto-poto želeli napraviti veći i ozbiljniji auto. Dužinom 3937 mm, širinom 1650 mm i visinom 1400 mm bio je čak 232 mm duži, 40 mm širi i jednako visok kao Golf. Međuosni je razmak od 2448 mm veći za 48 mm.

Fiat Ritmo

Ali, vratimo se koncepciji. Ritmo je sve bitno preuzeo od kompaktne limuzine Fiata 128, predstavljenog 1969., koji je osvojio titulu ‘Europskog auta 1970. godine’, po kojem je 1971. napravljena legendarna kombi-limuzina Zastava 101 – ‘Stojadin’. Napreda i pozadi bilo je neozavisno vešanje, napred je bio MacPherson, s poprečnim ramenima i ‘nosećom’ balansštangom, a pozadi su poprečna ramena stajala na poprečno postavljenoj lisnatoj opruzi.

Fiat Ritmo

Fiat Ritmo

Redni 4-cilindraš s blokom od sivog liva i glavom od aluminijuma imao je bregasto vratilo u glavi, pokretan zupčastim kaišom. Kratkohodne verzije (80 x 55,5 mm), zapremine 1116 ccm, ugrađivao se u 128 i Stojadina svojevremeno je ‘ispaljivao’ tada respektabilnih 55 KS. Dokazao se pouzdanošću i izdržljivošću. Ritmo je imao ‘razbušenu’ verziju toga motora, provrta povećanoga na 86,4 mm, pa je sa 65 KS i postizao tada uvažavajuće performanse (15,3 s, 150 km/h).

Taj je motor 1980. pojačan na 75 KS, a 1981. stižu verzije 85 iz 1498 ccm, za 12,2 s i 163 km/h, te sportska 105 TC, s dva bregasta vratila, što je već davalo sportskih 9,5 i 180 km/h. Ni tu nije bio kraj. 1982., kad je uvedena verzija 60 iz 1116 ccm (1979. je ista snaga stizala iz 1049 ccm), predstavljen je ultrasportski Abarth 125 TC za vatrenih 8,0 s i 190 km/h, a 1983. pojačan je na 130 TC.

Fiat Ritmo

Ritmo je, po uzoru na Golf, 1980. dobija dizelsk verziju 1.7 s 55 KS, koja je prosečno troši 6,4 l. Redizajnom iz 1985. stižu 1.7 sa 60 KS i 1.9 Turbodiesel s 80 KS za 12,9 s i 170 km/h. Italijanski ‘protivotrov’ za Volkswagen Golf, Opel Kadett i Ford Escort reklamiran kao ‘rukom rađen od strane robota’ – u to je vreme Fiat navodno imao najmoderniju fabriku na svetu, bio je pouzdan, ali mu je, posebno od sredine 1980-ih reputaciju počeo nagrizati čelik iz SSSR-a, kojeg je Fiat dobijao u kooperacijskom ‘dealu’ zbog Lade (Žigulija, odnosno ‘ruskog’ Fiata 124).

Ritmo, još više njegova limuzinska verzija Regata, došli su na zao glas po limariji koja je ‘rđala već u prospektu’. To je bio jedan od razloga zbog kojih je Fiat nepovratno izgubio dotadašnje pozicije na tržištu. U Jugoslaviji je bio relativno redak jer ga Zastava nije nudila u dinarskom programu, moralo ga se plaćati u devizama, za razliku od u ono vreme mnogo češće Regate. Ipak, kod nas je Ritmo imao značajnu ulogu u autotrkama, a posebno se pamti legendarni Mario Delmoro. U Španiji se proizvodio kao Seat Ronda.

Pruzeo sa: autoportal.hr


Ostavite odgovor