Mercedes-Benz serije W115 i W114 (1968. – 1976.)

Mercedes-Benz W114 / W115

Mercedes-Benz W114 / W115 – Uglata limuzina dimenzija 4685 x 1770 x 1440 mm, mase 1360 kg, koeficijenta otpora vazduha0,45, tada povoljnog, proizvodila se s dizelašima od 55 do 80 KS i benzincima od 95 do 185 KS

Najuspješniji model s trokrakom zvezdom, u verziji 200 D ‘majka svih dizelaša’, premda skupocen, bio je 1974. najprodavaniji auto na zapadnonemačkom tržištu, bez problema gazio milion kilometara

Pre pola veka, početkom 1968., na evropskim i našim putevima stigli su prvi primerci Mercedes-Benza serije W115 (4-cilindarski modeli 200, 200 D, 220 i 220 D), odnosno skuplji W114 (6-cilindraši 230 i 250). Bio je to jedan od najboljih automobila s trokrakom srebrnom zvezdom, koji je među fanovima, a i u automobilskoj istoriji, kao jedan od najboljih automobila ikad napravljenih, poznat je kao ‘Strich-Acht’ (štrih-aht), odnosno ‘kosa crta – osam’  Mercedes/8 (‘Strich Acht’).

To je interna oznaka za model, čiji je razvoj pokrenut 1961., pod vodstvom Prof. Dr Fritza Nallingera, za tržišni start u 1968., dakle za godinu /8. Nasledio je takođe slavnog, ali ipak manje uspešnog ‘Repaša’, serije W110. Nakon izvrsnog početnog uspeha, postala je to opšte prihvaćena oznaka za taj model. Koliko je uspešan, potvrđuje da je 1974., u godini kad se u maju počeo proizvoditi Volkswagen Golf, bio najprodavaniji automobil u Zapadnoj Nemačkoj (140.127 primeraka). Bila je to treća serija posle ratne visoke srednje klase iz Stuttgarta, koja se od 1984. naziva E-klasa.

Prvi model, predstavljen 1953., bio je serije W120 (tri godine potom predstavljen je W121), a na tržištu je nosio oznake 180 i 190. Ostat će upamćen kao prvi evropski automobil s ‘pontonskom’ karoserijom (samonosećom i trovolumenskom), koja je temeljno proverena u crash testovima. Početkom 1961. predstavljen je slavni ‘repaš’ serije W110, koji je nosio oznake 190, 200, 220 i 230.  Početkom 1968. predstavljen je uglasti model, koji se na našem tržištu proslavio u seriji 200 D, a još uvek se sreću na našim putevima.

U najslavnijoj Mercedesovoj seriji, s dosad devet generacija, W115 je treća po redu – aktualna W213 u prodaji je od 2016. Premda je i dotad Mercedes bio vodeći za sigurnost, provedeno je čak 26 crash testova za unapređenje sigurnosti, te ja nadmašio tada najstrože američke standarde. S masom od 1,4 tone i 55 dizelskih konja, do stotke ubrzavao za 31 sekundu (kao VW ‘Buba’), a nakon dugog zaleta postizao je 130 km/h. Usprkos toga bio je to luksuzni automobil ‘par excellence’, koji je bio ‘zakon’ među moćnijim poslovnim ljudima, taksistima, a i uspešnijim gastarbajterima.

Mercedes-Benz W114 / W115

Potrošnjom od 7,1 do 9,5 litara dizelaš 200 D bio je znatno povoljniji od benzinaca, koji su trošili i više od 15 litara, usto je bio legendarno pouzdan, idealan za taksi prijevoz

Legendarni dizel motor OM 621, zapremine 1988 ccm i snage 55 KS, razvijen je iz motora koji se ugrađivao u prethodni model 190 D. Već 1956 imao je bregasto vratilo u glavi, a 1965. dobio je pet ležajeva radilice, umesto tri. Među nemačkim taksistima najpopularniji je bio 200 D s 3-stepenim automatskim menjačem, koji je postizao samo 125 km/h, a tek nakon 35 sekundi kazaljka brzinomera pokazivala 100. Bio je veoma trajan, praktično neuništiv, a zbog legendarne tromosti u Nemačkoj su ga zvali ‘Schweine-Daimler’ (‘svinjski Daimler’).  U dizel ponudi bio su i 220 D sa 60 KS (135 km/h).

Solidno napravljena uglasta klasična limuzina dugačka blizu 4,7 m pružala je puni komfor za pet osoba, što je potvrđivao međuosovinski razmak od 275 cm i prtljažnik od 450 litara. Za to je doba to bilo više nego raskošno. Mercedes W115 uneo je niz tehnoloških noviteta. Umesto oscilacijske osovine, koja je bila korak napred prema krutoj osovini, odnosno mostu, ali i korak nazad (menjanje ugla bočnog nagiba, što može biti neugodno za stabilnost), uveden znatno napredniji, nezavisni po dva homokinetička zgloba na svakom polu-vratilu te kosim ramenima.

Po uzoru na Citroën DS ugrađena je nožna ‘ručna’ kočnica, šaltung je bio uz volan i tek je u poslednjim serijama, poput 280 E, prebačen na središnji greben, između sedišta

To vešanje je i danas tehnološki aktuelno, a u to je doba je bilo revolucijonarno. Za prednje i zadnje vešanje ugrađeni su posebni podokviri, disk kočnice ugrađene su na svim točkovima, a pozadi su za parkirnu kočnicu ugrađene dodatne bubanj kočnice u glavčini diska. U novembru 1968. predstavljena je coupe verzija 250 C sa 130 KS i 250 CE sa 150 KS, s elektroničkim ubrizgavanjem D-Jetronic. Tada je predstavljena i luksuzna verzija, rastegnuta čak 65 cm, na čak 533 cm. Bio je vrlo uspešan među ekskluzivnim taksistima, diplomatskim službama i bogatašima. Zanimljivo je da je proizvedeno po deset hiljada kupea i produženih limuzina.

Unutrašnjost je bila ergonomična, i za tadašnje standarde vrlo luksuzna. Prve su serije imale ručni menjač uz upravljač. Premda su dve trećine svih modela bile u dizel verziji (na našem tržištu i 80 posto) uspešni su bili od benzinski modeli. Najpopularniji su bili osnovni benzinski modeli – 200 s 95 KS i 220 sa 105 KS. Potom je stigao model 230.4 s četiri cilindra i 110 KS te 230.6 sa 120 KS te snažniji 280 sa 140 KS. Na leto 1973. stigao je snažniji dizelaš – 240 D sa 65 KS (138 km/h), a na leto 1974. i 5-cilindarski 240 D 3.0 snage 80 KS.

Najsnažniji benzinac iz 280 dobio je dva bregasta vratila i pojačan je na 160 KS, a u verziji s ubrizgavanjem 280 E na 185 KS. Predstavljen je 1972 i postizao je 200 km/h, što je tada bilo ‘wow’

Bitno je poboljšao dizel performanse, mogao je potegnuti 148 km/h, a stotku je hvatao za 19,9 s. Bio je to najbrži dizelaš svoga doba, ali konkurencije tada praktički nije bilo. Proizvedeno je i niz specijalnih verzija, od medicinskih, do pogrebnih te je to bio jedan od najuspešnijih automobila svoga doba. Proizvedeno je i nekoliko karavanskih verzija, ali u malim serijama (od karoserijskih fabrika, a ne od Daimler-Benza). Do 1976. prodano je ukupno 1,9 miliona modela ove serije, od čega 1,1 miliona dizelaša.

U našim je krajevima, kao u tom trenutku najmanji model marke, ponio nadimak ‘Minika’, pod kojim je i danas znan. Jedan je od najkvalitetnijih i najpouzdanijih automobila ikad napravljenih, mnogi će reći ‘najkvalitetniji i najpouzdaniji’, ‘pravi Mercedes’, kakvi se više ne proizvode. Babaroga za sve modele na tržištu, udoban, siguran i neuništiv. Potvrđuje to i priča solunskog taksista Gregoriosa Sachinidisa, koji je Mercedes-Benzom 240 D iz 1976. prešao čak 4,6 miliona kilometara.

Autor: Željko Marušić

Preuzeto sa: www.autoportal.hr


Ostavite odgovor